Seboreja na glavi i seboreja na licu su izrazi koji se često koriste kao definicija za seboroični dermatitis … Seboreja je stručni izraz za prekomjerno lučenje sebuma kojega luče lojne žlijezde.

U članku National library of medicine “The role of sebaceous gland activity and scalp microfloral metabolism in the etiology of seborrheic dermatitis and dandruff” jasno je istaknuta veza između proizvodnje sebuma – masnoće na tjemenu i pojave peruti, seboroičnog dermatitisa na tjemenu i koži i to u više nego 50% odrasle populacije. Ali, potrebno je naglasiti da izraz seboreja znači povećano izlučivanje sebuma, a ne seboroični dermatitis.

S druge strane, u članku Cleveland clinic tvrde “About 11% of the population has seborrheic dermatitis.”,  dok Hrvatska stranica Pliva Zdravlje navodi “Seboroični dermatitis javlja se u oko 2-5% ukupnog stanovništva.” … Iz toga možemo zaključiti da je u tom pogledu više teorija, ali i iskustava sa seborejom i seboroičnim dermatitisom, i da je problem jako raširen …

Suha folikularna seboreja je stanje suhe, tanke kose kao posljedica kristalizirane masnoće u folikuli. To je anomalija koja se može pojaviti na glavi ili na licu, ali ćemo o njoj govoriti u nekom drugom tekstu.

Uljna seboreja s druge strane je stanje kada je masnoća (sebum) tečna i razlijeva se po tjemenu i po kosi. Kosa je masna, teška i neugodnog mirisa. Tjeme je masno, prekriveno masnoćom i masnoća se razlijeva od korijena do vrhova kose. U pitanju je tipična masna kosa.

Ako na vlasištu imate ljuspice peruti, uz svrab, crvenilo i upalu, onda ste na pravom mjestu. Vaš problem nije seboreja nego seboroični dermatitis, seboroični dermatitis sa psihosomatskom komponentom ili psihosomatski dermatitis.

Koja je razlika između seboreje, seboroičnog dermatitisa i peruti?

Seboreja je pojačano izlučivanje masnoće koje luče lojne žlijezde, tj. u pitanju je samo masnoća i ona ne uzrokuje svrab.

Perut, koja može biti suha ili seboroična, tj. ljuspanje kože je pomiješano sa masnoćom, isto tako ne uzrokuje svrab. Kada je u pitanju perut, to su ljuspice karakteristične bijele boje, nema crvenila, nema iritacija i nema svraba.

Seboroični dermatitis je upala kože hroničnog tipa, ljuspice su karakteristično žućkaste boje, veće su nego kod peruti, jako su zalijepljene za vlasište. Osim toga, područje je crveno i iziritirano od svraba.

Seboroični dermatitis: svrab i perut propraćeni eritemom, crvenilom na središnjem dijelu glave, koji se mogu proširiti s vlasišta ka čelu i do  1 cm.

Vrlo često ćete na internetu naići na izraz seboreja na glavi kao sinonim za seboroični dermatitis. Ali ako koristimo ispravnu stručnu terminologiju seboroični dermatitis je pravi izraz za to stanje, dok seboreja na glavi znači pojačano izlučivanje sebuma na glavi kao što smo već napisali u uvodnom dijelu ovog članka.

Ali, seboreja kao pojačano izlučivanje sebuma preko žlijezda lojnica, bilo da je suhog ili uljnog tipa, je osnovni uzrok za razvoj peruti i seboroičnog dermatitisa, pa se zbog toga i u stručnim člancima problem često povezuje.

Kod seboroičnog dermatitisa svrab i eritem na vlasištu nastaju oksidacijom masnih kiselina, ali tek kada  postotak glivice pityrosporum ovale (Malassezia in D/SD) postigne dovoljno veliki dio u bakterijskoj flori (83%).

Bakterijska flora je prirodna zaštita vlasišta a sastoji se od znoja, loja (sebuma), odumrlih stanica, fizioloških bakterija i gljivica (među njima pityrosporum ovale – Malassezia in D/SD) i drugih masnoća koje proizvodi koža. Kada je gljivica u ravnoteži, djeluje autosterilizaciski i germicidno.

Kada imamo suhu perut, postotak gljivice pityrosporum ovale na vlasištu prelazi normalan postotak bakterijske flore od 40%. Kod masne peruti taj postotak prelazi 73%. Ni suha perut, ni masna perut, ne uzrokuju svrab. Svrab i eritem znak su seboroičnog dermatitisa.

Kada pityrosporum ovale postigne 83% bakterijske flore,  oslobađa masne kiseline iz sebuma. One oksidiraju i postaju vrlo iritantne za tjeme glave uzrokujući eritem i svrab.

Kod seboroičnog dermatitisa eritem je skoncentrisan samo u središnjem dijelu tjemena. U najtežim slučajevima, eritem, crvenilo i svrab šire se izvan vlasišta ka čelu.

Seboreja na licu

Seboreja na licu pravilno i stručno znači, pojačano lučenje sebuma a pojavljuje se najviše na dijelovima lica gdje je i najviše žlijezda lojnica, tj. čelo, nos i brada. U tim dijelovima, koncentracija žlijezda lojnica je najveća, odnosno, one su veće pa izlučuju veću količinu sebuma.

Seboreja na licu je izraz koji često ljudi koriste za seboroični dermatitis na licu ili seboroični dermatitis sa psihosomatskom komponentom. Tako da ćemo se u  ovom poglavlju posvetiti toj tematici jer je to ono zašto ste vjerovatno radili pretraživanje.

Seboreja na licu (ili pravilno i stručno, seboroični dermatitis na licu) isto tako može biti prisutna na sljepoočnicama, na obrvama i na trepavicama, na grudnoj kosti, među lopaticama i po drugim dlakavim dijelovima tijela, kada je u pitanju seboroični dermatitis sa psihosomatskom komponentom.

Slike seboreje na licu ili seboroičnog dermatitisa na licu u ovoj galeriji, mogu Vam potvrditi da li ste na pravom mjestu. Imajte na umu, da se problem može pojavljivati na svim navedenim mjestima ili samo na nekima od navedenih mjesta.

Seboreja na licu ili seboroični dermatitis na licu mogu biti različitog intenziteta zavisno od osobe do osobe, pa zato stanje ne mora biti tako jako izraženo kao što je na slikama koje slijede.

Seboroični dermatitis – krema za lice

Seboroični dermatitis je anomalija na vlasištu koju karakteriše ljuštenje epiderme, crvenilo, upala i svrab pogotovo na centralnom dijelu tjemena. Kada se pojavljuje na licu i drugim dijelovima tijela,  skoncentrisan je na svim dijelovima u kojima je sebacealna aktivnost najveća, tj. na dijelovima gdje je izlučivanje sebuma ili seboreja, najveća.

Po pravilu, problem se češće javlja kod muškaraca zato što muškarci imaju masniju kožu nego žene, a sve zbog djelovanja androgena, tj. muških spolnih hormona. Androgeni (muški spolni hormoni) podstiču rad žlijezda lojnica, dok estrogeni (ženski spolni hormoni) inhibiraju rad žlijezda lojnica. Zato žene imaju manje masnu kožu i vlasište od muškaraca.

Seboroični dermatitis nije zarazan i ne prenosi se kod frizera češljem.

Seboroični dermatitis je recidivan, tj. pojavljuje se više puta u životu čak i ako smo ga stavili pod kontrolu sa uspješnim tretmanima. Kao herpes, ostaje prisutan i u slučaju jakog stresa, pada imuniteta ili psihofizičke iscrpljenosti. Ponekad se ponovo pojavi i u težem obliku.

Često se stanje pogoršava i u toku tretmana, pogotovo na proljeće, u istim razdobljima kao čir na želucu. Iskustva pokazuju, da osobe koje pate od čira na želucu, često pate i od seboroičnog dermatitis.

Seboreja na licu ili seboroični dermatitis na licu, tretiraju se različitim kremama za lice. Na tržištu postoji jako puno krema za lice namijenjenih seboreji na licu ili seboroičnom dermatitisu i iskustva stranaka sa njima su različita.

Ako želimo problem efikasno tretirati, kao i uvijek moramo krenuti od uzroka. Uzrok za seboreju ili seboroični dermatitis na licu su gljivice na koži. Glivica pityrosporum ovale (Malassezia in D/SD) je prisutna na koži i na tjemenu i hrani se sebumom, tj. masnoćom i kao sve gljivice uspijeva na vlažnom i u toplom okruženju sa dovoljnom količinom hrane za njeno razmnožavanje.

Kreme za lice za seboreju ili seboroični dermatitis moraju djelovati antimikotski, protiv gljivično. Drugo, moraju uklanjati višak sebuma koji hrani gljivicu, ali isto tako moraju djelovati na posljedicu, tj. na crvenilo, upalu i svrab.

Aktivni sastojci u kremama i losionima za lice, koji djeluju antimikotski, su čajevac (meleleuca alternifoglia), kajeput (Melaleuca leucadendra), derivat olamiske kiseline i različiti kortikosteroidi ili kortizonske kreme.

Kortikosteroidi u kremama i losionima za lice za seboreju na licu ili seboroični dermatitis na licu, vrlo su djelotvorni, ali ne mogu se koristiti konstantno-stalno i ako pretjeramo s njihovim korištenjem, vremenom nemaju više efakat jer naruše prirodnu zaštitu kože (bakterijsku floru).

U prirodnim kremama i losionima za lice, za seboreju na licu ili seboroični dermatitis na licu, često se koristi čajevac – Tea tree (meleleuca alternifoglia) koji osim antimikotski, deluje dermopurificirajuće, tj. otklanja suvišnu masnoću sa kože.  Ali to nije uvijek dovoljno jer je potrebno djelovati na proizvodnju sebuma sa sebonormalizirajućim aktivnim sastojcima poput biljke tj. drveta, poznatog kao salama-drvo (kigelia africana), da smanjimo izlučivanje sebuma te time smanjimo količinu hrane za gljivicu pityrosporum ovale (Malassezia in D/SD). 

Sastojci u kremama i losionima za lice, za seboreju na licu ili seboroični dermatitis na licu, koji djeluju smirujuće, protiv crvenila, protiv svraba i protiv upalno, su razni.

Manje prirodni sastojci u kremama za lice za seboroični dermatitis su kortikosteroidi kao što su ketokonazol, mikonazol, metronidazol. Potrebno je uvijek imati na umu, ako želimo pojednostaviti, da su to sintetičke kopije kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde, koji djeluju protuupalno i kao takve ih ne smijete zloupotrebljavati. Ne smijete ih koristiti više od količine koja je preporučena na uputstvu jer prolongirano korištenje često dovodi do navikavanja kože na takav preparat, pa samim time smanjenju i gubitku djelotvornosti.

Djelimično prirodni sastojci poput derivata olaminske kiseline (piroctone olamenine)  i prirodni sastojci kao što su hamamelis, ulje slatkog badema, zob, morski kolagen, hmelj i drugi, mogu biti dobra alternativa jer se mogu koristiti kontinuirano te su često dovoljni pogotovo kada su u pitanju blaži oblici anomalije.

Iskustva pokazuju, da je morski kolagen jedan od najboljih aktivnih sastojaka u kremama i losionima za lice za seboreju na licu ili seboroični dermatitis na licu, jer sadrži veliku količinu Omega 3 masnih kiselina, koje djeluju protu upalno, protiv svraba, protiv crvenila i smirujuće.

Isto tako, iskustva s kremama i losionima za lice, za seboreju na licu ili seboroični dermatitis na licu, pokazuju, da često krema za seboreju na licu nije najbolje rješenje jer je premasna.

Pogotovo zato jer seboreju, odnosno seboroični dermatitis sa psihosomatskom komponentom karakteriše velika količina masnoće, pa zato emulzija u kremi nije najbolje rješenje. Kapi ili serumi su se pokazali primjerenijim za tretiranje problema na licu pogotovo kada su to koncentrati u kapima s visokim koncentracijama aktivnih sastojaka.

Seboreja na glavi

Seboreja na glavi: ljuspice, svrab, upala i crvenilo na centralnom dijelu glave ili seboroični dermatitis. Slike problema nam pokazuju, da je problem prisutan na centralnom dijelu glave gdje je najveća koncentracija žlijezda lojnica.

Uzrok je gljivica pytirosporum ovalis ili Malassezia koja se hrani sebumom – masnoćom i dostiže 83% bakterijske flore na tjemenu.

Kao što smo već pisali u gornjim poglavljima, često ljudi miješaju perut i seboreju na glavi ili seboroični dermatitis.

Perut karakterišu ljuspice sa ili bez masnoće, ali bez upale, crvenila i svraba. S druge strane, seboreju na glavi ili seboroični dermatitis  karakteriše crvenilo, upala i svrab pogotovo na centralnom dijelu glave uz ljuspice žućkaste boje koje su jako zalijepljene za tjeme.

Krastice na glavi

Krastice i kraste na glavi, najviše su posljedica češanja zbog svraba na tjemenu. Uzroke za problem smo detaljno opisali u gornjim poglavljima, ali češanje i time stvaranje krastica na glavi su problemi koji zaslužuje posebnu pažnju.

Kraste na glavi nastaju kao posljedica češanja noktima jer time stvaramo abrazije i ranice koje se mogu dodatno inficirati, gljivice prodiru dublje u tjeme i time se problem seboreje odnosno seboroičnog dermatitisa dodatno pojačava.

Ako imamo svrab tjemena, potrebno je što prije koristiti preparat sa protu upalnim i smirujućim djelovanjem kako bi smanjili potrebu za češanjem. Idealno je izabrati preparat koji možemo uvijek imati sa sobom i jednostavno nanijeti na dio koji svrbi umjesto da se češemo.

Krastice na glavi možemo izbjeći i češanjem jagodicama prstiju ili malim prstnim zglobovima, ali nikako ne noktima.

Kraste na glavi mogu biti i posljedica psorijaze, koja je na žalost neizlječiva bolest kože koja se osim na vlasištu pojavljuje na laktovima, koljenima i drugim zglobovima. Psorijazu karakteriše bijela kora na zahvaćenim dijelovima, koža je izrazito suha i kada puca može doći do krvarenja i time i  stvaranja krastica na glavi i tijelu.

Kao što smo rekli, u pitanju je neizlječiva bolest ali preparati na bazi kajeputa i morskog kolagena su se pokazali uspješnim u ublažavanju problema.

Gljivice na koži

Gljivice na koži mogu biti uzrokovane raznim bakterijama (mikoza), kvascima i plijesnima i možemo se njima zaraziti na javnim mjestima, poput pozorišta, u svlačionicama bazena i slično.

Gljivice na koži i poremećaj bakterijske flore, tj. razvoj fiziološke gljivice pytirosporum ovalis ili Malassezia, nisu ista stvar. Često su prirodni preparati za gljivice na koži, takođe na bazi čajevca – tea tree ili kajeputa, ali savjetujemo da se problem rješava ciljanim preparatima nakon savjetovanja s doktorom, farmaceutom ili dermatologom.

Više stručnih informacija možete dobiti u članku Pliva Zdravlje “Kako izgledaju gljivične infekcije kože, vlasišta i noktiju?”

Gljivice na rukama

Gljivice na rukama su posljedica gljivične infekcije koju često možemo zamijeniti s drugim promjenama na rukama. Dermafiti su vrsta gljivice koja može biti uzrok za gljivičnu infekciju na rukama.

Gljivice na rukama od dermafita su zarazne. Naime, možemo ih dobiti ako smo u kontaktu s drugim tijelom na kojem se nalazi gljivična infekcija. To može biti druga osoba, životinja, zemlja ili druga površina gdje se gljivica nastanila. Obično se pojavljuju na stopalima ili međunožju, ali gljivice na rukama kao posljedica gljivične infekcije dermafitima su isto tako vrlo česta pojava.

Gljivice na rukama karakteriše svrab, ali koji nije posljedica seboroičnog dermatitisa nego gljivične infekcije. Obično započinje na dlanovima i onda se počinje širiti na druge dijelove ruke.

Često se pojavljuje crvenilo u obliku kruga, koji izgleda kao zarasla rana, plikovi između prstiju a ispunjeni sa prozirnom tečnošću. Nakon što plikovi puknu, nastanu žuljevi i diskoloracija koja je pogotovo vidljiva kod ljudi tamnije puti.

Kod gljivica na rukama, koža se ljušti, suha je i prisutan je jak svrab. Zato ljudi često misle da je u pitanju dermatitis. Ali, kod dermatitisa je uzrok gljivica koja uspjeva na vlažnom i toplom mjestu, a u ovom slučaju je i zarazna.

Potrebno je smanjiti količinu vlage na rukama i drugim zahvaćenim dijelovima (posušiti ruke nakon pranja, obavezno). Potrebno je dobro osušiti zahvaćene dijelove, ako su na nogama, redovno mijenjati čarape i koristiti specifične antimikotske preparate. Dostupni su i oralni lijekovi koji se mogu uzimati kako bi djelovali na problem iznutra, osim samo lokalno, ali se o upotrebi posavjetujte s doktorom ili farmaceutom.