Home Blog

Lišajevi na koži

0

Lišaj na koži – šta je to?

Kada imate lišaj na koži, a obzirom na to da se manifestuje na koži sa crvenilom i linijama pod kožom, može se pomisliti na to da imate neku bolest povezanu sa crvima. Ali nije tako. Lišajeve na koži izazivaju gljivice, a ne crvi.

Vjerovatno je tako nastao i engleski naziv “ringworm” (u prevodu, ring – prsten, worm – crv) za lišaj na koži, jer tako ga mnogi ljudi i vide. Lišaj na koži često ima prstenast ili okrugao oblik i uzdignutu ljuspavu ivicu.

Lišaj se može pojaviti bilo gdje na vašem tijelu. Oblik u vidu prstena, bolje rečeno pojavljivanje u obliku kruga, može biti na koži glave, dlanovima, noktima, preponama ili tabanima. Kada se javlja na preponama i tabanima, svaki oblik lišaja ima drugačije naziv.

Liječenje lišaja je važno bez obzira na kojem dijelu tijela se pojavljuje. Ako se ne liječi, lišaj ima sklonost da raste sporo i pokriva sve veće područje. Svi dijelovi vašeg tijela mogu biti zaraženi. Svrab može biti intenzivan kada je prisutan lišaj, ali tretmani mogu da ga ublaže. Zbog zarazne prirode lišaja, može se spriječiti da se širi na druge osobe.

Lišaj: simptomi i znaci

Infekciju lišaja izaziva gljivica. Postoji mnogo mjesta na Vašem tijelu gdje možete dobiti lišaj. U većini slučajeva pojavljuje se mrlja u obliku prstena na koži. Osim toga, lišaj se pojavljuje u drugačijoj formi kada raste na stopalima (na donjem dijelu stopala i sa strane), na dlanovima, na glavi, noktima, u predjelu brade ili na preponama.

Lišajevi na koži (Tinea Corporis)

Kao i drugi pojavni oblici oboljenja Tinea, i Tinea Corporis je gljivična infekcija na tijelu. Dermatofitoza („gljivična infekcija na koži“ ili „lišaj na koži“) se javlja na rukama i nogama, najčešće na glatkim površinama kože. Medjutim, ovo oboljenje se takodje može naći i  na ostalim dijelovima kože.

Gljivica poznata kao Dermatofit izaziva oboljenje Tinea Corporis. Bolest se takođe može prenijeti sa osobe na osobu, direktnim kontaktom kože sa zaraženom osobom. Pored toga, čest je prenos sa životinje na čovjeka. Dodirujući već korištenu sportsku opremu, proizvode za ličnu higijenu, češljeve, posteljinu ili četke za kosu, su neki od načina kako se zaraza gljivicama i takođe se mogu širiti.

Najčešći simptomi gljivične infekcije kože a koje prepoznajemo kao lišaj na koži, su:

  • fleke koje jako svrbe,
  • u nekim slučajevima, fleke mogu sporo rasti, povećavajući inficiranu površinu, i šireći se na druge dijelove tijela,
  • imaju izgled pljosnate mrlje, okruglog oblika sa izdignutom ljuspavom ivicom,
  • mrlje na obojenoj koži su obično smeđe ili sive,
  • svijetla (bijela) koža obično ima crvenkaste ili ružičaste mrlje,
  • kod izlječenja, obično je centar fleke taj koji prvi iščezne.

Lišajevi na koži stopala (Tinea Pedis)

Atletsko stopalo („lišaj na stopalu“ ili „gljivična infekcija na stopalu“), je uzrokovano gljivicom sa medicinskim nazivom Tinea Pedis. Simptomi lišaja na koži stopala, mogu uključivati crvenilo, pucanje kože, svrab i ljuštenje. U nekim slučajevima mogu se pojaviti plikovi na koži. Gljivice atletskog stopala mogu rasti bilo gde na stopalu, ali se najčešće nalaze između prstiju.

Gljivice koje izazivaju atletsko stopalo uključuju Trichophiton, Epidermophiton i Microsporum. Najčešće, oboljenje se dobija dolaskom u kontakt sa zaraženom kožom ili kontaktom sa gljivicom u okruženju. Bazeni i svlačionice su uobičajena mjesta gde gljivice mogu da žive.

Najčešći simptomi gljivične infekcije stopala:

  • obično počinje između prstiju i širi se na donjem dijelu stopala, sa strane (ili i na donjem dijelu i sa strane stopala)
  • moguće je prenijeti infekciju na ruke dodirivanjem zaraženog stopala ili prstiju,
  • između prstiju na nogama i na tabanima postoji svrab, nelagodan osjećaj i peckanje,
  • crvene i ljuskave mrlje na koži, plikovi, bolne pukotine i krvarenja,
  • koža se ljušti,
  • koža na stopalima ima neprijatan miris,
  • koža između prstiju postaje mekana i „kašasta“.

Lišajevi na koži ruke (Tinea Manuum)

Tinea Manuum je gljivična infekcija šake („lišaj na šaci“, „lišaj na dlanu“), i obično je to vrsta dermatofitoze. Obje ruke mogu biti zahvaćene, a osip može biti drugačijeg izgleda na svakoj ruci, gdje pregibi dlanova postaju bjeličasti, ako je infekcija prisutna duže vrijeme. Područje može da svrbi i izgleda blago podignuto. Moguće je da će i vaši nokti biti zahvaćeni.

Ljuštenje je prisutno na dlanovima ili nadlanicama ruku, a nabori dlanova su izraženiji. Trichophiton Rubrum je najčešći uzrok. Do infekcije može doći ako dodirujete neki drugi dio tijela već inficiran gljivičnom infekcijom (na primjer „atletsko stopalo“ ili inficirane prepone), kada dođete u kontakt sa zaraženom osobom ili životinjom, pa čak i kad dodirnete inficirane površine ili peškire, možete se inficirati.

Najčešći simptomi gljivične infekcije ruku su:

  • dlanovi sa pečatima u obliku prstena,
  • dlanovi su prekriveni suhom i ispucalom kožom,
  • dlanovi sa dubokim pukotinama,
  • dodirivanje stopala inficiranim dlanovima može izazvati atletsko stopalo (gljivičnu infekciju stopala)
  • postoji mogućnost da se infekcija proširi na ostale nokte.
  • često se infekcija greškom zamijeni sa suhom i zadebljalom kožom, ili ekstremno suhom kožom

Lišajevi na noktima (Tinea Unguium)

Lišajevi na noktima („gljivična infekcija nokta“ , „gljivice na noktima“, „onihomikoza“) je medicinski poznata kao Tinea Unguium. Nokti mogu promijeniti boju, „zgusnuti se“ i odvojiti se od kože prsta, kao i da postanu bijele ili žute boje. I nokti na rukama i nokti na nogama mogu biti zaraženi, ali nokti na nogama su mnogo češće pogođeni ovim gljivicama. Celulitis može biti propratna potencijalna komplikacija na donjim dijelovima nogu.

Onihomikozu izazivaju razne gljivice, uključujući Dermatofite i Fusarium. Osobe sa atletskim stopalom, drugim oboljenjima noktiju, perifernim vaskularnim oboljenjima i slabom imunološkom funkcijom, u najvećem riziku su da se zaraze. Oko 10% odrasle populacije pogođeno je onihomikozom, posebno starije osobe. Češće se pojavljuje kod muškaraca nego kod žena.

Najčešći simptomi gljivične infekcije noktiju su:

  • napukli nokti,
  • infekcija se može proširiti na više noktiju,
  • počinje zadebljanjem ležišta nokta (tkivo ležišta nokta),
  • obično se razvija kod osoba koji imaju atletsko stopalo tokom dužeg vremenskog perioda,
  • ako su nokti zadebljani, mogu da se odvoje od kože prsta,
  • nokti vremenom iščezavaju (s vremenom ćete videti manje površine noktiju),
  • promjena boje i zadebljanje noktiju,
  • pojava infekcije noktiju na nogama je češća od infekcije noktiju na rukama.

Lišajevi na koži prepona (Tinea Cruris)

Lišajevi na koži prepona („svrab prepona“, „gljivična infekcija prepona“), medicinski su poznati kao Tinea Cruris i zarazna je površinska gljivična infekcija koja se najčešće javlja kod muškaraca u toplim i vlažnim sredinama. Obično je to crveni izdignuti osip, iznad unutrašnjeg dijela butina, koji intenzivno svrbi, ljušti se  i uglavnom ima zaobljene ivice.

Sportska odjeća ili peškiri, zaraženi gljivicama, često su u dodiru sa ovim dijelovima tijela. Često se povezuje i sa atletskim stopalima ili gljivičnim infekcijama noktiju. Mala je mogućnost da djeca budu inficirana. Inverzna psorijaza, eritrazma, seboroični dermatitis i upala izazvana gljivicom Candida Albicans, mogu biti svojim simptomima slični kao kod gljivične infekcije na preponama. Kako biste utvrdili kakvu vrstu problema imate, bilo bi neophodno uraditi mikroskopski pregled uzorka kože, ili ih laboratorijski kultivisati.

Najčešći simptomi gljivične infekcije na preponama su:

  • početni znaci koji se manifestuju kroz nabore između nogu i tijela, crvene su boje (braon ili siv kod tamne kože) i natečeni,
  • svrab i bol na koži može biti uzrokovan infekcijom, ali to nije uvijek slučaj,
  • koža koja je inficirana često se ljušti i ima izdignute ivice,
  • osip se širi na prepone, a zatim se polako spušta na unutrašnju stranu butina, struk i zadnjicu
  • na koži se mogu pojaviti pukotine, ljuspanje i ljuštenje.

Lišajevi na koži brade (Tinea Barbae)

Lišajevi na koži brade („lišaj na bradi“, „gljivična infekcija brade“) se medicinski naziva Tinea Barbae. Ovo kožno oboljenje je uzrokovano dermatofitnom infekcijom na području brade kod muškaraca. Generalno, infekcija se pojavljuje kao upala folikula dlake ili granulomatozna lezija na koži. Ovo je i jedan od uzroka folikulitisa (infektivna upala folikule dlake). Bolest se najčešće javlja među poljoprivrednim radnicima, jer se češće prenosi sa životinje na čovjeka nego sa čovjeka na čovjeka.

Trichophiton mentagrophites i Trichophiton verrucosum su najčešći uzročnici. Može se čak desiti i da se infekcija proširi sa zaražene životinjske dlake na kožu čovjeka.

Najčešći simptomi gljivične infekcije kože brade su:

  • intenzivno crvenilo i natečena koža,
  • mogućnost pojave osjećaja umora i iscrpljenosti,
  • natečeni limfni čvorići,
  • pojava akni, folikulitisa ili nekog drugog stanja kože,
  • kvrgava koža ispunjena gnojem,
  • gubitak dlaka (dlake često ponovo narastu nakon tretmana lišaja),
  • otvorena, vlažna koža,
  • mekana, sunđerasta koža koja ispušta tečnost.

Lišajevi na koži vlasišta (Tinea Capitis)

Lišajevi na koži vlasišta (“lišaj na glavi”, ” lišaj u kosi”, ” lišaj na koži glave”, “herpes tonsurans” , “tinea tonsurans”) , sa medicinskim nazivom Tinea Capitis, je vrsta dermatofitoze koja pogađa kožu glave. Dermatofiti (keratinofilni mikroorganizmi) kao što su Trichophiton i Microsporum, inficiraju dlaku i uzrokuju bolest.

Klinička slika oboljenja je obično jedan ili više pečata sa opalom kosom (pečati prošarani sa crnim tačkama nastalim zbog odlomljenih dlačica), svrab, ljuštenje, upalni procesi i pustule (male gnojne ranice). Djeca, posebno dječaci, češće pate od Tinea Capitisa nego odrasli.

Najčešći simptomi gljivične infekcije kože glave su:

  • intenzivan svrab,
  • ljuspavi ćelavi pečati na koži,
  • otečeni limfni čvorovi,
  • koža glave je prekrivena debelim ćelavim pečatima koji se ljušte,
  • rane su otvorene i curi gnoj,
  • ćelavi pečati sa crnim tačkicama,
  • područje je izdignuto, sunđerasto i pod upalom.

Ko dobije lišaj?

Svako može biti inficiran lišajevima, bez obzira gdje živi.

Faktori koji povećavaju rizik od dobijanja lišaja na koži su sljedeći:

  • život u tropskim krajevima,
  • prekomjerno znojenje
  • situacije kada sa drugima dijelite brijače, peškire, odjeću i druge predmete,
  • toplota i povišena vlažnost,
  • vlažne noge na koje navučete cipele i čarape u svlačionici ili na bazenu,
  • život u neposrednoj blizini drugih, kao na primjer spavaonice,
  • učestvovanje u kontaktnim sportovima, kao što su rvanje, fudbal ili ragbi,
  • dijabetes
  • prekomjerna težina ili gojaznost
  • nošenje odjeće koja vam trlja i iritira kožu.

https://www.aad.org/public/diseases/a-z/ringworm-causes

https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/ringworm-body/symptoms-causes/syc-20353780

https://www.healthline.com/health/ringworm

https://www.cdc.gov/fungal/diseases/ringworm/index.html

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/what-you-should-know-about-ringworm

https://www.aad.org/public/diseases/a-z/ringworm-symptoms

Proteini

0

Protein se sastoji od aminokiselina koje su gradivni „blokovi“ proteina. To su aminokiseline koje određuju strukturu i funkciju proteina. Osim što pomažu u izgradnji ćelija i popravljanju tkiva, aminokiseline takođe formiraju antitijela i prenose kiseonik kroz tijelo.

Aminokiseline neophodne za rast kose

Aminokiseline neophodne za rast kose su:

  • lizin: podržava sintezu kolagena kao restorativna amino kiselina
  • metionin: pomaže u formiranju pre-kolagena, koji se zatim razvija u kolagen
  • cistein: obezbjeđujući sumpor ćelijama kose, poboljšava snagu, elastičnost i teksturu kose
  • arginin: podržava cirkulaciju krvi oko folikula dlake.

Zdravlje kose je važno za mnoge osobe, posebno kako stare. Hrana sa visokom nutritivnom vrijednošću, kao što su jaja, lisnato povrće i masna riba, dobre su namirnice za rast kose. Nedostatci hranjivih sastojaka u ishrani mogu značajno uticati na zdravlje vaše kose.

Međutim, brzina kojom kosa raste i koliko je zdrava, zavisi od mnogih faktora, uključujući starost, opšte zdravlje, genetiku, izloženost životnoj sredini, upotreba lijekova i ishrana. Možda nećete moći da promijenite neke faktore, kao što su starost i genetika, ali vaša ishrana je vjerovatno nešto što možete da kontrolišete.

Na ciklus rasta folikula dlake i ćelijski promet, utiču vitamini i minerali u hrani. Gubitak kose može biti uzrokovan ishranom kojoj nedostaju adekvatne hranljive materije. Utvrđeno je da nedostatak vitamina B12 i vitamiva D, biotina, riboflavina, željeza i drugih hranljivih materija, može doprinijeti gubitku kose.

Nutritivni faktori i gubitak kose

Uravnotežena ishrana bogata proteinima, vitaminima i mineralima može podstaći rast kose, posebno ako vam kosa opada zbog loše ishrane. Veza između mikronutrijenata i gubitka kose, zahtijeva dodatna istraživanja, ali treba da vodite računa o tome da konzumirate dovoljno hrane bogate hranljivim materijama koje podstiču rast kose.

U naučnom svijetu, aminokiseline su poznate kao “građevinski blokovi” proteina. Oni pomažu vašem tijelu da obavlja svoje funkcije. Aminokiseline (kao što su cistein i L-lizin) igraju važnu ulogu u održavanju zdravlja vaše kose. Međutim, ne morate ih uzimati kao suplemente. Zdrava ishrana treba da vam obezbijedi dovoljno aminokiselina. Namirnice koje su najbolji izvori aminokiselina, uključuju ribu, jaja, sjemenke i orašaste plodove, svježi sir, integralne žitarice i meso.

Evo nekoliko najvažnijih proteina, aminokiselina, minerala i vitamina neophodnih za rast i zdravu kosu ali i kožu.

Biotin (vitamin B7)

Obzirom da je biotin (vitamin B7) neophodan za proizvodnju keratina, suplementi biotina se često reklamiraju kao preparat za rast kose. Pokazalo se tačnim da osobe sa nedostatkom biotina mogu imati mnoge pozitivne koristi od povećanja konzumiranja ovog vitamina. Postoje brojne namirnice koje sadrže biotin u malim količinama. Nedostatak biotina koji može biti uzrokovan na primer trudnoćom, dugotrajnim hranjenjem preko sonde, zbog neuhranjenosti ili zbog brzog gubitka težine, može se spriječiti i liječiti biotinom. U slučajevima kod opadanja kose i lomljivih noktiju, seboroičnog dermatitisa kod novorođenčadi, dijabetesa i blage depresije, biotin se unosi isključivo oralno.

Keratin

Protein keratin se nalazi u gornjim slojevima kože, u kosi i u noktijuma, kao i u perju, rogovima i kopitima životinja. Keratinski tretmani čine kosu jačom i manjom vjerovatnoćom da će se lomiti tako što se nadoknađuje izgubljeni keratin u vlasi. Manja verovatnoća je da će vlasi puknuti, tako da će neke osobe možda omogućiti svojim dlakama da duže rastu. Zbog visokog sadržaja sumpora, keratin je specifičan po tome što se većina sumpora nalazi u aminokiselini cistin (L-Cis).

Cistin (L-Cys)

Keratin u ljudskoj kosi sadrži više cistina (L-Cys) nego bilo koji drugi protein. Kosa se sastoji od keratina, proteina koji sadrži visok nivo cistina. Disulfidne veze cistinskih unakrsnih veza susjednih proteinskih lanaca u vlaknima kose, daju kosi mehaničku čvrstoću. Mješavine obogaćene cistinom jačaju kosu. Disulfidni mostovi formirani od cistina daju keratinu snagu i čvrstoću.

Lizin (L-lizin)

Čini se da lizin (L-lizin) takođe igra važnu ulogu u gubitku kose. Značajan procenat žena sa povećanim opadanjem kose, reagovao je na terapiju lizinom i željezom u otvorenoj studiji sa dvostruko slijepim podacima. Kao “građevinski blok”, lizin pomaže u izgradnji mišića pomoću proteina u ishrani. Pored toga, promoviše zdravlje kostiju poboljšavajući apsorpciju kalcijuma. Utvrđeno je da L-lizin, esencijalna aminokiselina koja može doprinijeti apsorpciji željeza i cinka, u ovome može igrati značajnu ulogu.

Željezo

Željezo je ključna hranljiva materija za proizvodnju krvi, a nizak nivo je povezan i sa gubitkom kose. Ako gubite kosu, možda patite od nedostatka željeza. Iako razlog zašto se to dešava nije sasvim jasan, budite sigurni da jedete dosta hrane bogate željezom kao što su meso, riba, piletina, tofu, brokule i mnogo zelenog povrće. Istraživanja u poslednjih 40 godina pokazuju da je nedostatak željeza mnogo tešnje povezan sa gubitkom kose nego što većina ljekara shvata. Ovo takodje može biti ključ za obnavljanje rasta kose. Protein koji se zove feritin je važan za skladištenje željeza. Generalno, što je manje feritina u krvi, to je manje željeza u ljudskom organizmu.

Cink

Cink je esencijalna komponenta većine bioloških procesa, tako da ne čudi što izmedju ostalog jača i folikule u vašem vlasištu i njeguje vašu kosu. Cink se ne može skladištiti u vašem tijelu, pa ga morate konzumirati svaki dan. Postoje neki dokazi da suplementi cinka mogu pomoći kod gubitka kose, ukoliko su vaši trenutni nivoi cinka u organizmu niski. U procesu rasta i popravljanja tkiva kose, cink igra vitalnu ulogu. Osim što održava folikule zdravim, cink takodje održava i normalno funkcionisanje lojnih žlijezda.

Selen

Selen je hranljiva materija koja se nalazi u nekim od preparata za rast kose. Osim što održava vaše folikule kose zdravim, pomaže vašem tijelu da se bori protiv svih toksina kojima ste izloženi (kao što je pušenje ili zagađen zrak). Iako pacovi i miševi sa niskim sadržajem selena u organizmu oćelave, to kod ljudi nije eksperimentalno dokazano. U stvari, imajte na umu da previše selena čak može dovesti do gubitka kose i problema sa pamćenjem. Bilo kako bilo, sa sigurnošću je utvrđeno da postoji veza između gubitka kose i nedostatka određenih hranljivih materija u ishrani (kao što su selen, vitamin A i vitamin E).

Hrana bogata proteinima za zdravu kosu i kožu

Jaja

Proteini iz jaja su važni za sprječavanje gubitka kose. Dijeta sa malo proteina može uzrokovati gubitak kose i usporiti rast kose stavljajući rast kose u fazu “odmaranja”. Vitamin B7 koji se zove biotin takođe se nalazi u jajima, što je važno za zdravlje kose, kože i noktiju. Da bi kosa rasla, neophodno je unositi dovoljno proteina. Folikule kose su uglavnom sačinjene od proteina. Zbog toga, određene dijete sa malim unosom proteina mogu da uzrokuje ozbiljan gubitak kose.

Drugi hranljivi sastojci koji su dobri za kosu, mogu se naći u jajima, uključujući cink i selen. Iz tog razloga su jaja jedna od najboljih namirnica za optimalno zdravlje kose. Kao što smo već rekli, protein je esencijalna komponenta folikule dlake, koja je neophodna da bi kosa rasla. Ukoliko postoji nedostatak proteina u vašem načinu ishrane, to će zasigurno prouzrokovati opadanje kose, što je čak nekoliko naučnih studija i dokazalo.

Bobičasto voće

Rast vaše kose zavisi i od voća, posebno kiselog. Prema nedavnom istraživanju, antioksidansi i vitamini koji se nalaze u bobičastom voću doprinose sjajnijoj i zdravijoj kosi. U pogledu hranljivih sastojaka, nijedno drugo voće ne može da se mjeri sa ovim super voćem. Pošto vitamin B6 igra važnu ulogu u metabolizmu proteina, bobičasto voće igra značajnu ulogu za zdrav rast kose. Štaviše, vitamin B6 omogućuje da ćelije kose imaju pristup potrebnim aminokiselinama („građevinski blokovi“ proteina).

Bobice sadrže korisna jedinjenja i vitamine koji mogu podržati rast kose. Postoje mnogi antioksidansi u ovoj grupi, uključujući i vitamin C. Antioksidansi štite folikule kose od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Ljudsko tijelo i naše prirodno okruženje, prepuno je molekula slobodnih radikala. Ali C vitamin nije teško prirodno unijeti, jer, na primer: 1 zdjelica (144 grama) jagoda sadrži 85 miligrama vitamina C, što je čak oko 113% vaše od ukupnih dnevnih potreba organizma. Vitamin C takođe podstiče proizvodnju kolagena, proteina koji sprječava da kosa postane krhka i lomljiva.

Masne ribe

Losos, haringa i skuša su masne ribe bogate hranljivim materijama koje mogu podstaći rast kose. Omega-3 masne kiseline, koje se nalaze u njima, povezane su sa rastom kose a to je dokazano u nekoliko studija. Proteini, selen, vitamin D3 i vitamini B su hranljivi sastojci koji se nalaze u masnoj ribi, a koji mogu da podrže jaku i zdravu kosu. Uzimanje suplementa koji sadrže Omega-3, Omega-6 masne kiseline i antioksidante, smanjilo je gubitak kose i povećalo gustinu kose kod 120 žena.

Najbolji izvor proteina su proteini masnih riba. Osim visokog sadržaja proteina, riba ne sadrži ugljiko hidrate. Pored toga što vam pomaže da izgubite težinu, pomoći će vam i da se riješite želje za šećerom i skrobom kada ste na dijeti koja iziskuje smanjeno unošenje ugljiko hidrata. Ozbiljno razmislite o uključivanju ribe u svoj plan zdrave ishrane ako ona već nije dio toga. Riba može biti dobar način da dodate proteine u vašu ishranu, ali i da istovremeno poboljšate svoje zdravlje. Proteini sa malo masti i bogate Omega-3, smatra se najzdravijim oblikom proteina.

Ostrige

Ostrige sadrže 9 grama proteina po porciji od 100 grama, što ih čini odličnim izvorom proteina. Pored toga, obezbjeđuju svih devet esencijalnih aminokiselina koje su vašem tijelu potrebne. Ostrige su takođe dobar izvor Omega-3 masnih kiselina, porodice polinezasićenih masti, koje učestvuju u brojnim važnim funkcijama u vašem tijelu, kao što je doprinošenje zdravlju srca i mozga, zaštita od dijabetesa tipa 2 i regulisanje različitih upala.

Malo je namirnica koje vam mogu obezbijediti više cinka od ostriga. Ostriga srednje veličine obezbjeđuje i do 96% dnevnih potreba za cinkom za žene i do 75% dnevnih potreba za muškarce. Tokom ciklusa regeneracije i rasta kose, cink igra ključnu ulogu. Nedostatak cinka u ishrani može dovesti do složenog stanja kose kao što je telogeni efluvijum, rasprostranjenog, ali reverzibilnog oblika gubitka kose. Prema studijama, suplementi cinka mogu spriječiti gubitak kose uzrokovan nedostatkom cinka u organizmu.

Orašasti plodovi

Orašasti plodovi su dobar izvor biljnih proteina. Osim što prave lijepu užinu, mogu se dodati mnogim jelima kako bi se povećao procentualni sadržaj proteina. Dodajući orašaste plodove u svakodnevnu ishranu, možete zadovoljiti svoje potrebe za proteinima, koji su neophodni za izgradnju kostiju, mišića, kose i kože. Takođe povećava osjećaj sitosti, pomažući vam da ostanete puni energije i pri tom još i zadovoljni.

Razne hranljive materije se nalaze u orašastim plodovima koje doprinose rastu kose. U stvari, 28 grama badema daje vam oko 48% dnevnih potreba za vitaminom E. Pored toga, orašasti plodovi sadrže razne vitamine B, cink i esencijalne masne kiseline. Gubitak kose je povezan sa nedostatkom bilo kog od ovih hranljivih sastojaka. Razne druge zdravstvene beneficije su takođe povezane sa orašastim plodovima, kao na primjer smanjenje upale i smanjenje rizika od srčanih bolesti.

Grah

Grah je odličan biljni izvor proteina, koji je neophodan za rast kose. Sadržaj proteina u grahu kreće se od 21% do 25%, što je mnogo više nego u drugim biljnim proteinima. Štaviše, grah nije skup tako da ga možete uključiti u svoju ishranu kao jeftin način da jedete hranu bogatu hranljivim materijama i visokim sadržajem proteina. Među aminokiselinama koje se nalaze u grahu je aminokiselina lizin, kojeg naše tijelo koristi za izgradnju kose, kože, mišića, kostiju i krvi.

Kao i kod ostriga, grah obezbjeđuje cink, koji potpomaže rastu i oporavku kose. U samo 100 grama, crni grah obezbjeđuje 14% dnevnih potreba za cinkom za žene i 10% dnevnih potreba za muškarce. Štaviše, bogati su folatima, biotinom i željezom, što su sve neophodni hranljivi sastojci za zdravu kosu.

Soja

Soja obezbjeđuje visokokvalitetne proteine, koji nedostaju većini drugih mahunarki, a to ih čini idealnim izvorom proteina za vegetarijance. Glicinin i konglicinin čine približno 80% sadržaja proteina soje. Postoji mnogo oblika soje, od kojih svaki ima različite hranljive materije i zdravstvene prednosti.

Soja sadrži proteine i vlakna, kao i vitamine, minerale i aminokiseline. Ima malo holesterola i sadrži malo nezasićenih masti. Istraživači su otkrili da soja sadrži određena jedinjenja koja podstiču rast kose. Među ovim jedinjenjima je i spermidin, kojeg ima u zrnu soje. Prema istraživanju u kojem je bilo uključeno 100 osoba, dodaci ishrani koji sadrže spermidin, produžavaju rast kose u anagenoj fazi. Što duže folikula dlake ostaje u anagenoj fazi, duže će i rasti.

Meso

Meso i proteini iz mesa su važan izvor ishrane kod ljudi. Namirnice bogate proteinima kao što su meso, živina, riba, jaja i mliječni proizvodi, sadrže kompletne proteine, dok voću, povrću, žitaricama, orašastim plodovima i sjemenkama nedostaje jedna ili više esencijalnih aminokiselina. Međutim, važno je napomenuti da je previše konzumiranja crvenog mesa, posebno prerađenog crvenog mesa, povezano sa kardiovaskularnim oboljenjima, kolorektalnim karcinomom (rak debelog crijeva), kao i dijabetesom tipa dva.

Meso je važan dio ishrane mnogih ljudi i prepuno je hranljivih materija koje mogu podstaći rast kose. Folikuli dlake se popravljaju i jačaju uz pomoć proteina iz mesa. Posebno crveno meso je bogato vrstom željeza koje se lako apsorbuje. Između ostalog, željezo pomaže u isporuci kiseonika ćelijama vašeg tijela, uključujući i folikule dlake.

Zaključak

Na zdravlje vaše kose značajno može uticati sve ono što jedete. Vitamin A, C, D i E, cink, vitamini B, željezo, biotin, proteini i esencijalne masne kiseline (aminokiseline), mogu usporiti rast kose ili čak dovesti do gubitka kose ako ih vaš organizam ne dobija dovoljno. Dobra vijest je da korigovanjem ishrane i unošenjem ovih hranljivih sastojaka možete podstaći rast kose, kao i spriječiti opadanje kose. Veoma je važno da vaša ishrana sadrži neke od ovih namirnica, a ako osjećate da nije tako, počnite sa odabirom iz prethodno navedenog teksta namirnica.

Izvori

https://www.healthline.com/nutrition/foods-for-hair-growth

https://www.thezoereport.com/beauty/amino-acid-benefits-for-hair

https://www.webmd.com/beauty/features/keratin-hair-straightening-treatments

https://www.rxlist.com/keratin/definition.htm

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/hair-loss/news/20060516/hair-loss-may-be-iron-deficiency

https://www.healthline.com/nutrition/best-vitamins-hair-growth

https://www.aad.org/public/diseases/hair-loss/treatment/tips

Frizure

0

Tipovi kose i stilovi frizura

https://i0.wp.com/post.healthline.com/wp-content/uploads/2019/08/153030-How-to-Identify-and-Style-Your-Hair-Type-1296×1142-Infographic-1296×1141.jpg?w=1575%20750w

Genetika je ta koja određuje vrstu kose koju imate. Toplotno oblikovanje i hemikalije mogu da promijene vaš obrazac kovrdžanja, a takodje hormoni i lijekovi mogu donekle promijeniti izgled vaše kose, ali vaš osnovni obrazac uvijanja kose je naslijeđen od vaših roditelja. Genetske karakteristike vaše kose se iznova potvrđuju svaki put kada ona raste.

Andre Voker, stilista Opre Vinfri, kroz dugi niz godina, osmislio je sistem koji kategoriše kosu prema četiri uzorka kovrdža:

  • tip 1 – ravna kosa (straight hair)
  • tip 2 – talasasta kosa (wavy hair)
  • tip 3 – kovrdžava kosa (curly hair)
  • tip 4 – loknasta kosa (coily hair)

Kovrdže i lokne su dalje podijeljene u podkategorije na osnovu njihove zategnutosti ili labavosti. Iako može izgledati jednostavno, definisanje ljudskih karakteristika nije lako.

Vaša kosa na tjemenu može biti tipa 4C, a na slepoočnicama tipa 4A. Možda imate ravnu kosu u korijenu i talasastu kosu pri vrhovima. Poznavanje onoga što je potrebno svakoj vrsti je ključ za njen dobar stil i održavanje zdravlja.

Postoje dalje pod kategorije zasnovane na zategnutosti ili labavosti kovrdža i namotaja. Uprkos tome što ovo izgleda jednostavno, tip kose nije tako lako definisati kao što je slučaj kod ostalih karakteristika ljudi.

Najbolji način za stilizovanje i njegu vašeg tipa kose

Tip 1: Ravna kosa

Tip 1A

Kosa tipa 1A je 100% ravna. Ovo je glatka, ravna površina bez nagovještaja uvijanja ili talasa. Tanka vlas je još jedna karakteristika kose tipa 1A. Pramenovi kose tipa 1A su izuzetno fini, tako da lako opadaju ili splašnjavaju. Ova tekstura ima prednost u tome što održava svoj sjaj bez napora. Bez obzira da li pada kiša ili sija Sunce, ovaj tip kose odražava konzistentno svilenkastu teksturu.

Za svaki tip kose postoji posebna rutina. Kosa tipa 1 ima tendenciju da bude masna, tako da mnogi stilisti preporučuju da provjerite etiketu kako biste bili sigurni da proizvod koji kupujete neće dodati dodatnu masnoću vašoj kosi. Kosa tipa 1A, koja je prirodno fina, ima tendenciju da dobije masne korijene brže od drugih tipova kose. Da biste uklonili višak masnoće i spriječili svrab i opuštenost, svakodnevno šamponirajte kosu ili to radite svaki drugi dan. Tip kose 1A ima najviše koristi od tretmana za jačanje i hidrataciju prije šamponiranja.

Tip 1B

Uprkos tome što je dosljedno ravna, kosa tipa 1B obično ima nešto više volumena od kose tipa 1A. Lako je uočljivo suptilno savijanje ili talasanje vlasi za tip 1B kose, iako je njen ukupan izgled gladak i ravan.

Sa svojom srednje gustom teksturom, svaki pramen je lak za rukovanje i oblikovanje. Pošto kosa tipa 1B ima deblju teksturu od tipa 1A, preparati se mogu nagomilati i učiniti kosu i vlasište masnim. Masna kosa može zasjeniti briljantnu ravnu teksturu kose tipa 1B bez odgovarajućih alata i preparata za održavanje.

Preporučujemo isti način održavanja za oba stila frizura – tip 1 i tip 2. Serume i puter treba izbjegavati. Umjesto toga, za ravnu ili finu kosu preporučuju se sprejevi za teksturu. Takođe je dobra ideja da koristite šampon za suho pranje. Osobe sa ravnom a masnom kosom, imaju koristi od suhog šamponiranja jer prečesto pranje kose može prouzrokovati prekomjernu proizvodnju masnoće na vlasištu i samim tim narušavanju bakterijske flore..

Tip 2: Talasasta kosa

Tip 2A

Kosa tipa 2 je prirodno raščupana ali nježna. Kosa vam je prilično ravna od korijena do nivoa očiju. Od nivoa očiju do vrhova, imate labav, nedefinisan talas. Izbjegavajte proizvode na bazi ulja ili kreme ako želite da izbjegnete izravnavanje tog talasa. Da biste definisali te talase, stilisti preporučuju pojačavanje baze laganom pjenom ili gelom.

Definisanje i poboljšanje vaših 2A talasa, uz izbjegavanje nagomilavanja preparata je ključ za dobijanje glatke teksture koju želite. Lagani serum za kosu može vam pomoći da to postignete. Serumi daju sjaj, glatkoću i hidrataciju bez da izgledaju masno ili ljepljivo. Možete učiniti da tekstura vaših talasa izgleda ujednačenija tako što ćete premazati kutikulu kose sa samo malom količinom preparata.

Tip 2B

Kosa tipa 2B se uvija od sredine do vrhova, baš kao i kod tipa 2A. Kovrdže imaju definisaniji S oblik. Uz malo slanog spreja, možete stvoriti neobavezni izgled uz vrlo malo truda. Tip 2B je idealan za balayage, tehniku farbanja, a stilisti ručno nanose boju na spoljašnjim slojevima kose.

Postoji nešto veličanstveno u vezi 2B kosom. Problem je u tome što ako ne koristite prave preparate za njegu svaki dan, vaša frizura danima može biti pretvorena u punđu ili sakrivana šeširom. U zavisnosti od toga koliko često perete kosu i koliko proizvoda za stilizovanje koristite između pranja, možda će vam trebati adekvatan šampon za čišćenje glave i pramenova. Posebno formulisan za 2B kosu, ovaj šampon će vam biti od velike pomoći. Pored kontrole kovrdžanja, ima formulu na bazi ulja koja deluje kao sredstvo za raspetljavanje, daje glatkiji izgled i poboljšava sjaj. Pored toga, štiti i od vlage.

Tip 2C

Talasi kose tipa 2C su najbolje definisani talasi u obliku slova S. Talasi mogu početi blizu tjemena i padati nadolje. Kosa tipa 2C je obično gusta i sklona kovrdžanju po vlažnom vremenu. Ima mnogo prednosti od posjedovanja kose tipa 2C. Kosa tipa 2C je gusta i bujna zbog svoje guste prirodne teksture. Možete ga povući, navlažiti ili sušiti fenom bez gubitka oblika.

Možete ukloniti kovrdžanje korišćenjem difuzora, uređaja koji se pričvršćuje na vaš fen. Pored toga, preparati protiv vlage su od velike pomoći, posebno tamo gdje su prisutne tvrda i slana voda. Oni sa 2C kosom mogu smatrati da je frustrirajuće baviti se svakodnevnim ispravljanjem, koje može oštetiti kosu i pronalaženja najboljeg načina da poboljšaju i kontrolišu svoju talasastu kosu. Mnoge lagane pjene sada sadrže sastojke za hidratizaciju, kao i za njegu kose protiv vlage.

Tip 3: Kovrdžava kosa

Tip 3A

Kovrdže u obliku slova S formiraju labave lokne u kosi tipa 3A. Spiralne kovrdže kose tipa 3A su tipično prečnika 5-7 cm i dobro su definisane. Iako 3A kovrdže imaju širi obim od 3B i 3C kovrdže, nije lako razlikovati ih. Čini se da je pravim tipovima kose lakše u nekim danima nego tipovima kovrdžave kose, jer je dovoljno samo da nanesete šampon, operete kosu, formirate frizuru, i to je to. Shvatite, nijedan tip kose nije savršen. Ali opet, na to treba gledati pozitivno. Sa 3A tipom kose, nije vam potrebna pegla za kosu ili fen za kosu da biste postigli kovrdže sa velikim volumenom.

Kosa tipa 3A obično ima malo svilenkastuiju teksturu, što olakšava manipulaciju. Ako ne obratite pažnju na poroznost, kosa može postati suha. Kosu je moguće pronaći u različitim prirodnim teksturama, uključujući kosu 3A. Istina je da 3A teksture obično nisu povezane sa istim problemima kao drugi tipovi 3 ili 4, ali i dalje nude dosta različitih mogućnosti za oblikovanje.

Tip 3B

Uvojci kose tipa 3B imaju obim prečnika 3-5 cm. Prema sistemu određivanja tipa kose, 3B lokne su zategnute i elastične, poput onih koje se omotavaju oko vašeg prsta. Pošto kovrdže tipa 3B spadaju u sredinu spektra tipa 3, neko sa kovrdžama tipa 3B može imati mješavinu 2C, 3A, 3B i 3C kovrdža.

Veliki volumen sa loknama koje izviru iz korijena. Vlaga je neophodna da bi ove lokne zadržale svoj spiralni oblik. Međutim, uvjerite se da vaši preparati za uvijanje kose ne sadrže silikon ili sulfate. Iako mogu privremeno ukrotiti kovrdžanje, oni mogu takodje i da isuše kosu, i vremenom prouzrokuju lomljenje. Napravite i pridržavajte se sveobuhvatnog plana za svakodnevnu njegu i zaštitu kose, i izbjegavajte toplotno oblikovanje koliko god je to moguće.

Tip 3C

Uvojci su čvrsti i elastični – savršeno bi se namotali oko slamke za piće. Preduzmite praktični pristup kako bi očuvali definiciju ovih uvojaka koji nalikuju vadičepu. Uprkos strogim definicijama, ovaj tip kose nema uvijek obim olovke ili slamke. Da bi se popunio jaz između 3B i 4A, tip kose 3C je kreiran i dodat u listu tipova kose. Moraćete da znate kako da se adekvatno brinete o ovom određenom prirodnom tipu kose ako spadate u ovu kategoriju.

Kosa sa kovrdžavim vrhovima teže zadržava vlagu jer prirodne masti koje proizvodi koža glave, ne mogu u potpunosti da dođu do dlake. Ako imate kosu visoke ili niske poroznosti, ova borba će samo biti još izraženija. Umjesto češljanja, koristite ne ispirajući regenerator (leave-in regenerator), i samo provucite prstima kroz mokru kosu. U članku koji je objavila Američka akademija za dermatologiju, savjetuje se da se kosa uvijek suši prirodno na zraku, umjesto da koristite fen. Korištenje vaših preparata za njegu u ispravnom redosljedu je vrlo važno kada je u pitanju bilo koji tip kose, ali posebno kod kose tipa 3C. Ovim ćete održati vašu kosu hidratizovanom i nahranjenom između dva pranja.

Tip 4: Loknasta kosa

Tip 4A

Kosa u 4A ima tanke lokne u obliku slova S koju možete omotati oko štapića za jelo. Što se tipova kose tiče, tip 4 je najosetljiviji. Kosa tipa 4A ima gustu, uvrnutu kovrdžavu teksturu sa dosta volumena. Svaka lokna je otprilike debljine igle za heklanje. Pošto zavojna tekstura ima više S uzoraka od drugih tipova kose, ona se manje pokupi prilikom sušenja. Kosa tipa 4A može postati suha i problematična, jer ima poteškoća u prenošenju prirodnih masti kože glave od korijena do vrhova, uprkos tome što je manje suha od drugih tipova kose.

Suhoća može dovesti do kovrdžanja i može imati velike potrebe za hidratacijom, kako bi se izgled kose vratio u najzdraviji, najdefinisaniji izgled. Ovom tipu kose potrebno je mnogo hidratacije, i sa njom treba biti veoma nježan. Da biste postigli hidrataciju, ne morate obavezno koristiti ulja. Maska za duboko regenerisanje, puter ili krema su takodje dobre opcije za održavanje zdravlja ovog tipa kose. To je najlabavija i najmekša od svih kovrdžavih tekstura, što može biti i blagoslov i prokletstvo. Iako je najsvilenkastija na dodir, može postati neposlušna ako se prečesto četka ili dodiruje.

Tip 4B

Kosa tipa 4B ima čvršće kovrdže od kose tipa 4A. U poređenju sa 4C loknama, 4B lokne su zategnutije. 4B kovrdže se savijaju u cik-cak šablonu. Uhvatite pramen 4B kose i nježno ga povucite na dolje i videćete čvrste vertikalne “Z” kovrdže. 4B kosa se obično izgleda kraća do 50-75% svoje stvarne dužine u poređenju sa kosom 4A.

Proces oblikovanja frizure počinje sa vlažnom kosom. Nanesite veću količinu ne ispirujućeg regeneratora (leave-in regenerator) za hidrataciju nakon što je nježno raspetljate vrhovima prstiju. Odvojite kosu na četiri dijela. Koristeći kažiprst, uvijte kremu ili gel za uvijanje celom dužinom svake kovrdže. Uobičajeno je da 4B kosa bude suha. Može izgubiti sjaj, zaplesti se kao gnijezdo ptica i formirati čvorove ako joj nedostaje hidratacija. Koristite regeneratore ili vodu da navlažite kosu. Da bi vaše lokne izgledale zdravo, definisano i odskakale, koristite druge proizvode za vlaženje i zaptivanje (kao što su shea, mango i kakao puter).

Tip 4C

4C kosa je kod tipa 4 kosa sa najčvršćim loknama zbog svojih čvrstih uvojaka, oštrih uglova i prirodno voluminozne teksture. Održavanje 4C kose može biti vrlo zahtjevan posao, koliko god mi voljeli tu vrstu frizure. Lokne lako možete oštetiti ako češljate previše grubo ili prečesto, pa je važno da često hranite kosu kvalitetnim balzamima. Hemijski tretmani i toplotno oblikovanje mogu uzrokovati lomljenje, suhoću i oštećenje ovog tipa kose.

Kreme od shea putera i kokosovo ulje su i dalje popularni za održavanje ovog tipa kose. Kovrdžanje i suhoća kose može biti teško rešiv problem. Nikada ne možete imati dovoljno mekoće i vlage kada imate 4C kosu. Problem je u tome što oštećenje kose tokom vremena (posebno zbog bojenja i hemijske obrade) može otežati zadržavanje njene prirodne vlage. Između šampona, co-wash regeneratori (skraćeno od Conditioner Washing) se mogu koristiti za čišćenje i hidrataciju kože glave bez uklanjanja njenih prirodnih masnoća. Pošto se smatra kao nešto između regeneratora i šampona, co-wash ne sadrži alkohole koji suše i bezbjedno je za upotrebu na vašim korijenima kose.

Frizure za različite tipove kose

Veoma kovrdžava kosa

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rm_photo_of_woman_with_curly_hair.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Mnoge žene imaju gustu, veoma kovrdžavu kosu. Teško je oblikovati i održavati ovu vrstu kose. Kovrdžava frizura sa razdjeljkom na sredini, daje vam određenu kontrolu nad kosom. Moguće je napraviti zanimljiv izgled frizure jednostavnim razdvajanjem kose.

Najbolji način za oblikovanje super kovrdžave kose je da svedete stil frizure na minimum. Pazite da ne pretjerujete sa preparatima. Da biste stilizovali svoje pramenove, sve što vam je potrebno je ne ispirajući regenerator (leave-in regenerator). Potrebna vam je samo količina koliko stane na vrh prsta. Dok je kosa još mokra, ravnomjerno regenerator nanesite na pramenove, od korijena do vrhova. Raširite regenerator kroz kosu češljem sa širokim zupcima. Možete osušiti kosu ili je ostaviti da se osuši prirodno na zraku, ako želite. To je sve sto treba da uradite. Kovrdžava kosa postaje kovrdžavija što je više dodirujete.

Talasasti pramenovi

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_with_wavy_hair.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Kratku i talasastu kosu možete oblikovati na različite načine. Kratke talasaste kovrdžave frizure su pogodne za žene sa ovom vrstom teksture kose. Kosu možete razdvojiti ili jednostavno očešljati i pustiti da vam padne na čelo. Korištenje šnale ili uvrtanje kose, spriječiće vam da vam kosa padne na lice.

Održavanje prirodnih talasa vaše kose je lakše nego što mislite. Nanesite veliku količinu kreme za lokne na još vlažne pramenove da biste bolje definisali talase. Kada vam je kosa 50% suha, pričvrstite difuzor na fen. Korištenje pegle za uvijanje sa velikim cijevima će još više poboljšati talasastu teksturu.

Ravne vlasi kose

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_with_flat_straight_hair.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Rašireno je vjerovanje da više slojeva i uglova čini kosu punijom. U stvari, kod oblikovanja frizure dodavanje previše „ukrasnih elemenata“ ravnoj kosi može učiniti da izgleda bez životno. Njegovanje kose u dugim pramenovima je ključ za održavanje njene gustine. Nemojte kosu isjeckati i stanjivati slojevima. Dodajte punoću i volumen pramenovima tako što ćete ih ošišati na istu dužinu. Probajte neku bob frizuru do ramena, kao na primer „collarbone-length bob“.

Svojim dugim pramenovima možete dodati sjaj tako što ćete zamoliti svog frizera da vam ošiša kosu u dugim slojevima. Slojeviti a ravni pramenovi, dodaju teksturu i volumen vašoj frizuri. Pored preparata za povećanje volumena, ovako „strateški ošišana“ frizura će učiniti čudo time što će vašim vlasima prirodno dati toliko potreban volumen.

Hemijski relaksirana kosa

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_with_hair_in_scarf.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Prekomjerna upotreba alata za oblikovanje je siguran način da pokidate ili izgubite opuštenu kosu. Izbjegavajte fen i pegle za kosu. Umotajte kosu noću i pokrijte je svilenim šalom da bi bila glatka i ravna bez toplotnog oblikovanja. Češljajte svu kosu od tjemena na dolje, sve dok ne bude glatka. Ako je potrebno, pričvrstite šnalama i pokrijte šalom.

Da bi prekinuli disulfidne veze, hemijski opuštači, odnosno relakseri (chemical relaxers), koriste izuzetno visoke temperature i hemijske procese. Nakon upotrebe ovih preparata, vaš stilista vam može trajno ispraviti kosu. Amonijum tioglikolat, natrijum tioglikolat i natrijum hidroksid su neke od hemikalija koje se koriste u ovim hemijskim relakserima.

Kovrdžava i suha kosa

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_on_silk_pillow.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Kosa koja je suha i nije hidrirana, sklona je kovrdžanju. Ironično je da u stvari vlažno i kišovito vrijeme doprinosi kovrdžanju kose. Zbog sklonosti suhe kose da apsorbuje vlagu iz vazduha, kutikula, odnosno vanjski sloj kose, naraste umjesto da leži ravno. Tekstura ili poroznost vaše kose, nivoi proteina, pa čak i vaše okruženje, mogu značajno uticati na količinu hidriranja koja joj je potrebna.

Vjerovli ili ne, možete kovrdžavost vaše kosu ukrotiti i dok spavate. Kada je pretjerana kovrdžavost glavni problem za žene sa razbarušenom kosom, stručnjaci predlažu da promijene jastučnice. Ako želite da vaše lokne budu u dobrom stanju, koristite svilenu jastučnicu, a ne pamučnu. Svilena jastučnica smanjuje trenje u kosi dok spavate, a manje trenja znači manje kovrdžanja.

Masni pramenovi

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rm_photo_of_woman_spraying_ends_of_her_hair.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Njega kose nije kod svih ista, ali čini se da bez obzira na oblik njege kose, ona može nakon svakog pranja ubrzo postati zamašćena. Prekomjerna proizvodnja sebuma može uzrokovati upornu masnu kosu, što može ukazivati na mogući zdravstveni problem. Međutim, možda krivca treba tražiti u samom načinu na koji se pere i njeguje kosa, kao i vrsti proizvoda za kosu koji se koriste.

Kako vam se tjeme prvo masti, nanesite proizvode za stilizovanje od sredine pramena prema krajevima. Isto važi i za regeneratore. Nemojte ih nanositi na sam korijen, gdje vaše vlasište prirodno proizvodi masnoće. Takodje, da bi spriječili brzo mašćenje kose, treba što više izbjegavati da dodirujete kosu rukama. Kosa može brže poprimiti mastan izgled kao rezultat prirodnih masti koji se nalaze u koži na vrhovima prstiju.

Super-gusta kosa

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_having_hair_layered.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Uobičajeno je da neke osobe imaju šire folikule i deblje pramenove kose. Tekstura kose – ravna, talasasta ili kovrdžava – i debljina pojedinačnih vlasi kose u velikoj mjeri su određene genetskim faktorima. Postoje različiti geni povezani sa teksturom i gustinom kose među osobama različite etničke pripadnosti. Pored genetike, hormoni i starenje takođe igraju važnu ulogu u debljini vlasi kose.

Iskoristite prednosti svoje guste kose. Važno je da frizura izgleda njegovano, a ne zapuštena. Frizuru oblikujte da bude sa slojevima i uglovima. Dajte svojoj kosi malo prozračnosti i lepršavosti tako što ćete od svog stiliste na primjer, zatražiti da vam napravi frizuru u slojevima koja uokviruje lice (face-framing feathered layers). Da bi vaša gusta kosa izgledala najbolje, zakažite nekoliko sljedećih šišanja svakih 4 do 6 sedmica u salonu. Mnogo kose može učiniti da ispucali vrhovi budu znatno upadljiviji.

Umršene vlasi kose

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rf_photo_of_woman_twirling_hair_in_fingers.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Umršena kosa je obično duga, fina kosa, koja se masti ili ima previše preparata na sebi, zbog čega se pramenovi spajaju. Čak i ako je vaša kosa čista, može izgledati zamašćeno i neuredno. U zavisnosti od vašeg tipa kose, možete oblikovati kosu na različite načine. Najčešći uzrok umršene kose je pretjerana zamašćenost, ili vremenom nataloženi preparati u vlasima kose. Kao rezultat, može doći do opadanja kose, kosa može postati tanja i čupavija.

Žene sa gustom kosom osjećaju se kao da ne mogu ni dan da je ne operu. Međutim, svakodnevno pranje kose može izazvati isušivanje. Umjesto svakodnevnog pranja, probajte suhi šampon ili sprej za podizanje volumena. Na taj način možete produžiti vrijeme između dva pranja. Nanesite suhi šampon na suhu kosu kod korijena, a zatim ga umasirajte prstima. Završite proceduru jednostavnim protresanjem kose.

Sive vlasi kose

https://img.webmd.com/dtmcms/live/webmd/consumer_assets/site_images/articles/health_tools/best_hairstyles_for_hair_type_slideshow/getty_rm_photo_of_woman_brushing_her_hair.jpg?resize=652px:*&output-quality=75

Iako vaši geni određuju pojavu sijede kose i broj sijedih na vašoj glavi, ponekad je sijeda kosa uzrokovana nedostatkom cinka ili željeza. Dakle, ako primjetite sive pramenove, obratite se ljekaru ili nutricionisti, i provjerite da li su vam potrebni neki dodaci prehrani. Trudite se da se hranite što je moguće zdravije. Kada su vlakna kose sa smanjenim nivoom energije, trebalo bi da se fokusirate na unos proteina uz doručak i uz ručak. Ne zaboravite da unosite dosta tečnosti tokom cijelog dana.

Sijeda kosa je uglavnom žilavija i grublja od drugih boja kose. Pramenovi sijede kose mogu se omekšati upotrebom adekvatnih regeneratora. Izaberite regeneratore koji sadrže ulja avokada, lanenog sjemena ili ulje jojobe. Ovo vam može znatno pomoći kada je po srijedi hidratacija kose. Pošto glatkiji pramenovi bolje reflektuju svetlost, upotreba regeneratora takođe pojačava sjaj.

Izvori

https://www.aad.org/public/diseases/hair-loss/insider/stop-damage

https://www.webmd.com/beauty/ss/slideshow-best-style-hair-type

https://www.healthline.com/health/beauty-skin-care/types-of-hair

Keto Dijeta

0

Keto dijeta dovodi do toga da tijelo zdrave osobe proizvodi ketone da bi izgubili na težini.

Postoje mnoge zdravstvene prednosti povezane sa ketogenom dijetom (keto dijetom). U mnogim istraživanjima pokazano je da ova vrsta dijete može pomoći da izgubite težinu i poboljšate svoje zdravlje. Postoje dokazi da ketogena dijeta može čak biti od koristi dijabetičarima, pacijentima sa karcinomom, epileptičarima i pacijentima sa Alchajmerom.

Kako funkcioniše keto dijeta?

Keto dijeta je način ishrane sa vrlo malo ugljiko hidrata i visokim sadržajem masti koje su se pokazale veoma efikasnim za brzi gubitak težine. Dijeta traži od vašeg tijela da koristi drugu vrstu „goriva“. Keto dijeta se oslanja na ketone (ketonska tijela), koja se proizvode iz uskladištenih masnoća umjesto šećera (glukoze) koji dolazi iz uglljiko hidrata (kao što su žitarice, mahunarke, povrće i voće).

Epidemija gojaznosti ostaje velika medicinska opasnost, sa stopom smrtnosti odraslih do 2,8 miliona godišnje uprkos kontinuiranom napretku medicinske nauke. Dijabetes, hipertenzija i srčana oboljenja su u velikoj mjeri povezani sa gojaznošću, koja je uzrokovana nezdravim načinom života i lošim navikama u ishrani. U nekim slučajevima, odgovarajući režimi ishrane mogu pomoći u upravljanju epidemijom gojaznosti.

Ketogenu dijetu karakterišu visoke masti, umerjeni proteini i veoma mali unos ugljiko hidrata. Otprilike 55% do 60% prehrambenih makronutrijenata dolazi iz masti, 30% do 35% iz proteina i 5% do 10% iz ugljiko hidrata. Dijeta od 2000 kcal sadrži 20 do 50 grama ugljiko hidrata dnevno.

Godine 1921. Rasel Vajlder je koristio ketogenu dijetu za liječenje epilepsije. Izraz “ketogena dijeta” takođe dolazi od njega. Od uvođenja antiepileptičkih sredstava, ketogena dijeta je izgubila svoju popularnost kao terapeutska dijeta za dječiju epilepsiju. Ketozne dijete postaju sve popularnije kao formule za brzo mršavljenje, i kao rezultat toga, pokazalo se da djeluju.

Primarni izvor energije u tkivima tijela su ugljiko hidrati. Tokom perioda malog unosa ugljiko hidrata, lučenje insulina je značajno smanjeno i tijelo ulazi u kataboličko stanje. Da bi se popunile zalihe glikogena, tijelo prolazi kroz određene metaboličke promjene. Niska dostupnost ugljiko hidrata u tkivima tijela pokreće dva metabolička procesa: glukoneogenezu i ketogenezu.

Ketogena dijeta je dijeta sa veoma niskim sadržajem ugljiko hidrata i visokim sadržajem masti sa mnogo sličnosti sa Atkinsovom dijetom, kao i dijetama sa malo ugljiko hidrata. Dijeta podrazumijeva drastično smanjenje unosa ugljiko hidrata i njihovu zamjenu mastima. Smanjenjem ugljiko hidrata, vaše tijelo ulazi u metaboličko stanje koje se zove ketoza. Vaše tijelo postaje nevjerovatno efikasno u sagorijevanju masti za energiju kada se to dogodi. Pored toga, u jetri pretvara masti u ketone, koji mogu snabdijevati mozak energijom.

Ketogena dijeta može značajno smanjiti nivo šećera u krvi i insulina. Zajedno sa povećanim brojem ketona, ovo ima određene zdravstvene blagodeti.

Ketoza: šta je to?

U ketozi, vaše tijelo koristi masti kao gorivo umjesto ugljiko hidrata. Smanjenjem ugljiko hidrata, vaše tijelo nije u stanju da proizvodi glukozu (šećer), koji je glavni izvor energije za vaše ćelije.

Ketogena dijeta je najefikasniji način za ulazak u ketozu. Da biste to postigli, trebalo bi da ograničite potrošnju ugljiko hidrata na 20 do 50 grama dnevno, kao i da konzumirate hranu koja sadrži masti kao što su meso, riba, jaja, orasi i zdrava ulja. Potrošnja proteina takođe treba biti umjerena. Protein se može pretvoriti u glukozu ako se konzumira u velikim količinama, što može usporiti proces ketoze.

Periodično gladovanje (engleski: Intermittent fasting)  takođe vam može pomoći da brže uđete u ketozu. Periodično gladovanje uključuje ograničavanje unosa hrane na 8 sati dnevno gladovanje (post) preostalih 16 sati u danu.

Količina ketona koje proizvodi vaše tijelo može se mjeriti testovima krvi, urina i daha. Ketozu takođe može karakterisati povećana žeđ, suha usta, često mokrenje i smanjena glad ili apetit.

Hrana koju treba da jedete

Ove namirnice bi trebalo da čine većinu vaših obroka:

  • jaja: domaća cijela jaja
  • sir: prirodni sirevi kao što su kozji, mocarela, čedar, krem, plavi
  • puter i kajmak: masna pavlaka i puter krava koje se hrane travom
  • meso: biftek, šunka, kobasica, crveno meso, slanina, ćuretina, piletina
  • masne ribe: tunjevina, losos, pastrmka, skuša
  • orasi i sjemenke: čia semenke, bademi, laneno sjeme, orasi, sjemenke bundeve
  • povrće sa malo ugljiko hidrata: paprika, paradajz, zeleno povrće, luk
  • zdrava ulja: ekstra djevičansko maslinovo ulje
  • začini: začinsko bilje, so, biber, ostali začini

Najbolje je jesti uglavnom hranu koja sadrži jedan sastojak.

Lista namirnica koje treba izbjegavati

Hranu bogatu ugljiko hidratima treba ograničiti. Na keto dijeti, morate smanjiti ili eliminisati sljedeću hranu:

  • nezdrave masti: majonez, prerađena biljna ulja itd.
  • alkohol: alkoholna pića, miješana pića, pivo, vino
  • slatke namirnice: voćni sokovi, slatkiši, gazirani sokovi, sladoled, smutiji, kolači, itd.
  • dijetalna hrana bez šećera: zaslađivači, sirupi, bomboni bez šećera, pudinzi, deserti itd.
  • voće: svo voće, osim malih porcija bobica kao što su jagode
  • žitarice ili skrob: tjestenine, žitarice, proizvodi na bazi pšenice, riže itd.
  • proizvodi sa malo masti ili dijetetski proizvodi: prelivi za salatu, nemasni majonez i začini
  • neki začini ili sosevi: kečap, senf od meda, roštilj sos, teriiaki sos itd.
  • korjenasto povrće i krtole: mrkva, slatki krompir, krompir, pastrnjak itd.
  • grah ili mahunarke: grah, grašak, leblebija itd.

Zdravstvene prednosti ketogene dijete

Popularnost keto dijete sve više raste, jer ljekari i istraživači otkrivaju mnoge njene potencijalne zdravstvene prednosti. U keto ishrani, nutritivna ketoza se postiže smanjenjem unosa ugljiko hidrata, smanjenjem unosa proteina i povećanjem unosa masti.

Ovo ograničenje ugljiko hidrata trebalo bi da izazove prelazak tijela sa metabolizma glukoze na metabolizam masti kao primarnog izvora energije. Kao rezultat toga, ketonska tijela (ketoni) se proizvode iz metabolizma masti, metaboličkog stanja u kome je mast primarni izvor goriva za tijelo.

LCHF dijeta je način ishrane sa malo ugljiko hidrata i visokim sadržajem masti (LCHF – Low-Carbohydrate High-Fat), a keto dijeta je pokazala obećavajuće rezultate u liječenju pacijenata kada je potrebno postići:

  • smanjenje tjelesne težine
  • dopunu tretmana kod karcinoma
  • poboljšanje epigenetske profile
  • povećanje dugovječnosti i funkcionisanje mozga
  • smanjiti ili eliminisati potrebe za insulinom kod dijabetesa tipa II
  • preokrenuti znake metaboličkog sindroma
  • smanjiti upalu
  • poboljšati lipidne profile

Pored toga, dijeta sa malo ugljiko hidrata nije nov ili neuobičajen način liječenja dijabetesa. Dijabetičari su koristili dijetu kao svoju primarnu intervenciju prije nego što je izmišljen insulin. Uz keto dijetu, osobe sa dijabetesom tipa 2 mogu izgubiti težinu i sniziti nivo šećera u krvi. U jednoj studiji, osobe sa tipom 2 izgubili su na težini, trebalo im je manje lijekova i smanjili su  A1C kada su se pridržavali pravila keto dijete.

Za osobe sa dijabetesom tipa 2 ili pred dijabetesom, keto dijeta može poboljšati osjetljivost na insulin i izazvati gubitak masti.

Keto dijeta ima i druge zdravstvene prednosti

Prvobitno, ketogena dijeta se koristila za liječenje neuroloških bolesti poput epilepsije. Medjutim, razne studije su pokazale da dijeta može biti korisna kod raznih zdravstvenih stanja, uključujući:

Bolesti srca: Pored poboljšanja nivoa holesterola i krvnog pritiska, ketogena dijeta može poboljšati nivoe tjelesne masti i HDL (dobrog) holesterola.

Karcinom: Trenutno se dijeta analizira kao dodatni tretman za karcinom zbog njenog potencijala da uspori rast tumora.

Alchajmerova bolest: Keto dijeta može pomoći u smanjenju simptoma Alchajmerove bolesti i usporiti njeno napredovanje.

Epilepsija: Postoje dokazi da ketogena dijeta može značajno smanjiti napade kod djece sa epilepsijom.

Parkinsonova bolest: Jedna studija je pokazala da je dijeta poboljšala simptome Parkinsonove bolesti, ali je potrebno još više rezultata istraživanja.

Sindrom policističnih jajnika: Ketogena dijeta može smanjiti nivo insulina, koji može igrati važnu ulogu u sindromu policističnih jajnika.

Povrede mozga: Prema nekim istraživanjima, dijeta može poboljšati ishod traumatskih povreda mozga.

Ipak, mnoge od ovih oblasti i dalje su predmet detaljnih istraživanja.

Zaključak

Osobe koji imaju prekomjernu težinu, dijabetičari ili žele da poboljšaju svoje metaboličko zdravlje, mogu imati koristi od ketogene dijete.

Možda nije pogodan za elitne sportiste ili one koji žele da dobiju mnogo mišića ili težine. Takođe, životni stil i preferencije nekih ljudi im možda neće dozvoliti da održe ovaj način života. Da biste saznali da li je keto ishrana adekvatna za vas, razgovarajte sa svojim ljekarom o svom planu ishrane i ciljevima koje želite postići.

Konsultujte se sa svojim ljekarom prije nego što započnete keto dijetu. Osobe sa dijabetesom, posebno oni koji treba da izgube težinu, mogu imati koristi od ovog načina ishrane tako što će poboljšati simptome i smanjiti potrebu za lijekovima. Međutim, za druge, keto dijeta može pogoršati dijabetes.

Izvori

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK499830/

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3945587/

https://www.mayoclinic.org/is-the-keto-diet-for-you-a-mayo-expert-weighs-in/art-20457595

https://www.healthline.com/nutrition/ketogenic-diet-101

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7480775/

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8153354/

https://www.webmd.com/diabetes/keto-diet-for-diabetes

Autofagija

0

Autofagija je proces kojim vaše tijelo mijenja uništene ćelije novim. Duga je lista potencijalnih zdravstvenih koristi povezanih sa njim. Postoje neki dokazi da može usporiti razvoj stanja kao što su na primjer karcinom, dijabetes tipa 2 i Alchajmerova bolest.

Šta je autofagija?

Japanski naučnik Jošinori Ohsumi dobio je 2016. Nobelovu nagradu za istraživanje o tome kako ćelije razgrađuju i recikliraju same sebe, što je aspekt metabolizma povezan sa karcinomom, dijabetesom i neurološkim poremećajima kojima se može terapeutski manipulisati.

Kao dio autofagije, tijelo razgrađuje stare oštećene ćelije kako bi napravilo mjesta za nove i zdrave. Autofagija takođe uništava bakterije i viruse, a može čak spriječiti ćelije da postanu kancerogene. Kao rezultat autofagije, vaš imuni sistem može biti ojačan protiv virusa, bakterija i ćelija karcinoma.

Tokom autofagije, oštećene ćelije se uklanjaju iz tijela kako bi se regenerisale zdravije ćelije. Na grčkom reč “auto” znači “sam”, a reč “fagija” znači “jesti”. Drugim riječima, autofagija u bukvalnom prevodu znači „samo jedenje“. Uprkos činjenici da može izgledati kao nešto što nikada ne biste želeli da se dogodi vašem tijelu, ovaj proces dugoročno pomaže vašem zdravlju. Kao mehanizam samoodržanja, autofagija uklanja oštećene ćelije i reciklira njihove dijelove za popravku preostalih ćelija.

Postoji više načina na koje autofagija doprinosi opstanku ćelija. Proteini i organele koji su oštećeni, recikliraju se. Tokom formiranja auto fagozoma, ćelijski otpad se „izoluje“ i zatim transportuje do lizozoma, gde ga enzimi razlažu na hranljive materije i gradivne blokove. Bakterije i viruse hvataju i eliminišu ćelije koristeći ove iste procese. Ćelije mogu dobiti gorivo za „hitne slučajeve“, jedući sebe putem autofagije u evolucionom odgovoru na gladovanje.

Koje su koristi od autofagije?

Čini se da autofagija ima velike prednosti protiv starenja. Autofagija ima sljedeće prednosti na ćelijskom nivou:

  • u većem obimu stimuliše regeneraciju zdravih ćelija
  • pomaže u popravljanju oštećenih ćelija obezbjeđivanjem energije i gradivnih blokova
  • bolesti, kao što su Parkinsonova i Alchajmerova bolest, pripisuju se toksičnim proteinima u ćelijama
  • pomaže recikliranje zaostalih proteina

Postoji veliko interesovanje za autofagiju zbog njene moguće uloge u prevenciji ili liječenju karcinoma.

Istina je da svi karcinomi počinju od defektnih ćelija, ali tijelo treba da prepozna i ukloni te ćelije autofagijom. Zbog toga neki istraživači proučavaju mogućnost da autofagija može smanjiti rizik od karcinoma.

Uprkos nedostatku naučnih dokaza, neke studije sugerišu da autofagija može ukloniti različite ćelija raka. Očekuje se da će nove studije pružiti uvid koji će im pomoći da autofagiju ciljano koriste kao terapiju kod karcinoma.

Postoji nekoliko načina da ubrzate autofagiju, iako se ona stalno dešava u vašem tijelu. Među njima su gladovanje, vežbanje i ograničavanje unosa kalorija. Ketogene dijete (keto dijete) sa niskim sadržajem ugljiko hidrata i visokim sadržajem masti, takođe mogu pomoći autofagiji izazivajući ketozu, metaboličko stanje u kome se masti sagorevaju za energiju umesto šećera.

Autofagija: znaci i simptomi

Ako niste edukovan i iskusan naučnik ili istraživač, mjerenje autofagije kod kuće može biti teško. Uprkos složenostima u mjerenju autofagije, evo nekoliko znakova koji ukazuju na autofagiju:

Smanjen apetit: Smanjenje apetita je jedan od ključnih znakova autofagije. Može biti uzrokovano promjenama u nivou hormona kao što su glukagon i insulin. Tokom autofagije, nivoi glukagona imaju tendenciju porasta. Nivoom šećera u krvi upravlja glukagon, a apetit se njime potiskuje. Kako se nivo insulina smanjuje, vaš apetit se takođe može smanjiti. Ketoza takođe može smanjiti nivoe grelina, poznatog i kao „hormon gladi“, koji smanjuje osjećaj potrebe za jelom.

Gubitak težine: Iako gubitak težine nije direktno povezan sa autofagijom, mnoge metode koje se koriste za izazivanje autofagije (kao što je na primer ograničen unos kalorija) mogu dovesti do toga. Takodje, gladovanje i ketoza mogu da podstaknu sagorijevanje masti i podrže zdrav sastav našeg organizma. Poboljšana osetljivost na insulin i očuvanje čiste mišićne mase su moguće prednosti. Štaviše, autofagija utiče na nivoe određenih hormona, uključujući glukagon, insulin i grelin, što dovodi do smanjenja potrebe za unošenjem hrane. Smanjenjem unesenih kalorija, ovi efekti bi mogli da podstaknu gubitak težine.

Povećani nivoi ketona: Kao rezultat nedostatka ugljiko hidrata korištenih kao gorivo, vaše tijelo proizvodi ketone iz masnih kiselina. Prema istraživanju, proizvodnja ketona može stimulisati autofagiju. Kao rezultat toga, povećani nivoi ketona takođe mogu ukazivati na autofagiju zajedno sa ketozom. Nivoi ketona u vašoj krvi, dahu ili urinu mogu se lako mjeriti pomoću posebnih mjerača ili traka da bi se utvrdilo da li se javlja autofagija.

Poboljšana funkcija mozga: Autofagija igra centralnu ulogu u funkciji mozga i zdravlju nervnih ćelija. U studiji starijih osoba sa blagim mentalnim oštećenjima, povremeno gladovanje je povezano sa poboljšanom funkcijom mozga. U drugoj studiji na 883 starije osobe, blagotvorni efekti povezani sa povremenim gladovanjem djelimično su pripisani autofagiji. Osim povećanja autofagije, ketoni su takođe efikasan izvor energije mozga i mogu da podstiču spoznaju.

Doživljavanje osjećaja umora: Autofagija je jedan faktor povezan sa umorom. Ketogena dijeta ili gladovanje su povezani sa niskim nivoom energije i osjećajem umora kada se koriste za pokretanje procesa autofagije. Pored toga, ovi obrasci ishrane mogu dovesti do niskog nivoa šećera u krvi, što može doprinijeti umoru. U većini slučajeva, ovaj neželjeni efekat će trajati samo kratak vremenski period. Važno je zapamtiti da umor takođe može biti uzrokovan zdravstvenim problemima kao što su nedostaci u ishrani ili psihološka stanja. Za one koji stalno doživljavaju ovaj simptom, najbolje je da se konsultuju sa ljekarom kako bi bili sigurni da ne postoji osnovno zdravstveno stanje koje ga uzrokuje.

Loš zadah: Kada se pridržavate ketogene dijete za stimulaciju autofagije, loš zadah je uobičajen simptom. Ketoza može izazvati loš zadah. U ketozi, nivoi ketona se povećavaju, što dovodi do autofagije. Neprijatan miris, koji se često opisuje kao „voćni“ ili „metalni“, uzrokovan je vrstom ketona koji se zove aceton. Dah možete održavati svežim tako što ćete češće četkati zube ili žvakati žvaku bez šećera.

Zaključak

Kako se sprovodi više studija o uticaju autofagije na zdravlje, ona će nastaviti da izaziva interesovanje. Trenutno, stručnjaci za ishranu i zdravlje ističu da još treba mnogo da učimo o autofagiji i kako da je podstaknemo. Ako ste zainteresovani da stimulišete autofagiju u svom tijelu, pokušajte da gladujete i redovno vježbate, i na taj način pokrenete proces autofagije.

Autofagija se fizički ne osjeća, ali može izazvati primjetne nagovještaje. Promjene u metabolizmu ili nivoi specifičnih hormona poput insulina ili glukagona mogu izazvati ove nagovještaje. Ipak, ako uzimate bilo koje lijekove, ako ste trudni, dojite, želite da zatrudnite ili imate hronično stanje, kao što je dijabetes ili srčana bolest, prije bilo šta da započnete, prvo se obratite ljekaru.

Izvori

https://www.rxlist.com/script/main/art.asp?articlekey=198549

https://www.webmd.com/multiple-sclerosis/keto-diet-and-multiple-sclerosis

https://www.healthline.com/health/autophagy

https://www.healthline.com/nutrition/signs-of-autophagy

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6387456/

https://www.nobelprize.org/prizes/medicine/2016/advanced-information/

Nokti

0

Da li ste znali da vaši nokti mogu dati naznake o opštem zdravlju vašeg tIjela? Moguće je da bIjela boja ili ružičasta nijansa vaših noktiju, neki nabori ili izbočine na koži, mogu ukazivati na neke zdravstvene probleme. Nokti mogu otkriti probleme sa jetrom, plućima i srcem. Čitajte dalje da biste otkrili koje tajne mogu da kriju vaši nokti.

Promjene na noktima

Ne ignorišite promjene na noktima, ali ni prebrzo ne donosite zaključke. Nokat koji nije gladak ili drugačije boje, može ukazivati na razne bolesti – ili nijednu. Samo vaš ljekar može vam dati tačnu dijagnozu.

Razmotrite prvo uobičajene „dežurne krivce“ prije nego što pretpostavite da postoji ozbiljan problem. Nokti pucaju, ljušte se ili mijenjaju boju i teksturu zbog modrica, krvarenja ispod noktiju i gljivičnih infekcija. Iako su gljivične infekcije česte, teško ih je liječiti. Ako se simptomi ne povuku, treba konsultovati dermatologa.

Promjene na noktima rijetko su prva indikacija bolesti. Obično postoje i drugi simptomi prije nego što se to desi. Na primjer, emfizem može da dovede od poteškoća sa disanjem mnogo ranije do noktiju sa šiljastim noktima.

Bijeli nokti

Poznati kao leukonihija, kada se kaže „bijeli nokti“, misli se na nokte koji su djelimično ili potpuno bijele boje. Mnogi faktori mogu izazvati bijelu boju noktiju, uključujući traumu, anemiju, greške u ishrani, bolesti srca, bolesti bubrega i trovanja.

Bijeli nokti sa tamnijim rubovima mogu ukazivati na bolesti jetre, kao što je hepatitis. Ako vam nokti izgledaju blijedi ili bijeli, možda imate nizak broj crvenih krvnih zrnaca. Pored toga, bijeli nokti mogu ukazivati na bolest jetre, dijabetes, prekomjerno aktivnu štitnu žlijezdu, ili srčanu insuficijenciju.

Stanje pod imenom „Terijevi nokti“, karakterišu uglavnom bijeli nokti sa uskom ružičastom trakom na vrhu. Osim što je rezultat starenja, može ukazivati i na pojavu dijabetesa, bolesti bubrega, jetre ili srca.

Terijevi nokti

Stanje „Terijevi nokti“ karakterišu bijeli nokti sa uskom ružičastom trakom na vrhu. Terijevi nokti su vrsta očigledne leukonihije, koju karakteriše zamućenje nalik brušenom staklu preko skoro cijelog nokta, obliteracija lunule i uska traka normalnog, ružičastog nokta na distalnoj ivici. Pored normalnog starenja, Terijevi nokti takođe mogu ukazivati na poremećeno zdravstveno stanje, uključujući cirozu, hroničnu bubrežnu insuficijenciju i kongestivnu srčanu insuficijenciju.

Mogući su opacifikacija (zamućenje) skoro cijelog nokta, obliteracija lunule, i uska traka na normalnom noktu ružičaste boje na distalnoj ivici. Pored toga što su simptom normalnog starenja, Terijevi nokti mogu biti i znak osnovnog zdravstvenog stanja. Temeljni pregled noktiju uz svaki ljekarski pregled je važan zbog moguće povezanosti između promjena na noktima i neke sistemske bolesti.

Žuti nokti

Žuti nokti su u većini slučajeva uzrokovani gljivičnim infekcijama. Kako se infekcija pogoršava, ležište nokta se može povući, a nokti se mogu zgusnuti i raspasti. Rijetko, žuti nokti mogu ukazivati i na ozbiljnije poremećaje kao što je bolest štitne žlijezde, bolest pluća, dijabetes ili psorijaza.

Prisustvo debelih, sporo rastućih i žutih noktiju može ukazivati na bolesti pluća kao što su emfizem ili hronični bronhitis. Sindrom žutih noktiju takođe izaziva tečnost u plućima i rukama. Slično, Rejnoov fenomen (Rejnoova bolest) se može javiti kada prsti na rukama, nogama ne dobijaju adekvatnu cirkulaciju.

Žuti nokti mogu čak biti uzrokovani sinusitisom (upala sinusa), problemima sa štitnom žlijezdom, nagomilavanjem limfe i reumatoidnim artritisom. U nekim slučajevima, žuti nokti se pojavljuju u porodicama, što ukazuje na genetsku vezu. Možete saznati čime su prouzrokovani samo ako razgovarate sa svojim ljekarom.

Sindrom žutih noktiju

Sindrom žutih noktiju uzrokuje zgušnjavanje noktiju i usporavanje novog rasta. Kao rezultat, nokti postaju žućkaste boje. Sindrom žutih noktiju može dovesti do toga da nokti nemaju kutikulu i da se odvoje od prsta. U mnogim slučajevima, žuti nokti su znak respiratorne bolesti, kao što je hronični bronhitis. Limfedem (otok ruku) takođe može izazvati sindrom žutih noktiju.

Plavi nokti

Plavi nokti mogu ukazivati na nizak nivo kiseonika u tijelu. Emfizem, na primjer, može biti uzrok tome. Plavi nokti takođe mogu biti znak srčanih problema.

Nedostatak kiseonika u krvi dovodi do toga da vaša koža ili membrane ispod kože dobiju ljubičasto-plavu boju. Cijanoza je medicinski izraz za tu vrstu pojave na koži. Simptomi cijanoze su plavo-crveno-ljubičaste nijanse u venama koje su uzrokovane krvlju sa sniženim procentom kiseonika koja teče kroz arterije.

Možda ćete to primjetiti i na usnama ili ušnim školjkama. Nedostatak kiseonika u vašim crvenim krvnim zrncima može izazvati sve ovo navedeno. Vaš ljekar će vam pregledati srce, pluća, krvne ćelije i krvne sudove. Prvi korak u liječenju anemije je identifikovanje osnovnog uzroka. Za razliku od laboratorijskih testova, cijanoza je dijagnoza zasnovana na onome što se vidi.

Naborani nokti

Imate „naborane nokte“ kada vaši nokti na rukama ili nogama imaju sitna udubljenja. Psorijaza, ekcem ili upalu zglobova, mogu ga izazvati. Porodična istorija ovih bolesti takođe može da vas učini podložnim njima.

Naborani ili ispucali nokti mogu ukazivati na psorijazu ili inflamatorni artritis. Koža ispod nokta može izgledati crvenkasto-braon kada se nokat promijeni boju.

Psorijaza noktiju može uticati na izgled vaših noktiju na nogama i rukama. Simptomi uključuju zadebljanje, rupe kao od iglica, promjene boje i promjene oblika. Takođe je moguće da su osjetljivi na dodir i da je prisutan bol u noktima.

Moguće je da su pogođeni samo nokti, ali to je rijetko. Zato udubljenje može biti nagovještaj da se još nešto dešava negdje drugdje u vašem tijelu.

Napukli ili iscijepani nokti

Napukli ili iscijepani nokti, uzrokovani suhim, lomljivim noktima, mogu biti povezani sa oboljenjem štitne žlijezde. Ipak, gljivične infekcije su češći izazivači pucanja ili cijepanja noktiju u kombinaciji sa žućkastom nijansom.

Napukli nokti su obično uzrokovani starenjem, kroz šta svi prolaze. Starenjem vaši nokti postaju tanji i veća je vjerovatnoća da će pucati. Žene starije od 60 godina najčešće pate od ovoga, ali i muškarci mogu biti podložni ovom.

Vaši nokti na rukama mogu se početi cijepati ako su vam ruke mnogo vremena u vodi i van nje, kao na primjer kada perete suđe. Pored toga, vašem tijelu je potrebno željezo da proizvodi zdrava crvena krvna zrnca koja prenose kiseonik do svih vaših tkiva. Nedostatak željeza izaziva anemiju. Postoji mnogo simptoma ovog stanja, a jedan uključuje i ispucale nokte.

Rizik od anemije se povećava tokom trudnoće. Čirevi i karcinom, na primjer, takođe mogu izazvati ove simptome.

Takođe, možete vidjeti ljuštenje i izbočine ako su vaši ispucali nokti povezani sa starenjem. Pored toga, lakovi za nokte i sredstva za uklanjanje laka za nokte mogu sadržati jake hemikalije. Možete oslabiti i isušiti nokte ako ih često koristite. Kao rezultat toga, veća je vjerovatnoća da će nokti puknuti. Akrilni nokti takođe mogu izazvati reakciju zbog ljepkova i boja.

Treba izbjegavati proizvode za nokte koji sadrže toluen i formaldehid. Možda ćete moći da izliječite svoje nokte biotinom, dodatkom vitamina B. Posavjetujte se sa ljekarom ako vam nokti i dalje pucaju nakon 6 mjeseci.

Natečena koža oko nokta (Paronihija)

Upala, crvenilo, osjetljivost na dodir i otok kožnih nabora i tkiva oko noktiju su simptomi hronične paronihije. Obično uzrokovana iritantima ili alergenima, ali takođe može biti uzrokovana gljivicom Candida albicans, drugim infekcijama ili psorijazom. Moguće je da se uz gljivičnu infekciju javi i bakterijska infekcija.

Paronihija se može razvijati polako tokom nekoliko sedmica ili se iznenada pojaviti u periodu od jednog ili dva dana, u zavisnosti od uzroka. Simptomi paronihije se lako uočavaju i obično se lako i uspješno liječe uz malo ili nimalo oštećenja kože ili noktiju. Ako ne liječite infekciju, možete djelimično ili potpuno izgubiti nokat.

Paronihija je česta pojava. Može nastati i usljed povrede tog područja, kao što je grickanje ili cepkanje noktiju, podrezivanje ili otkidanje zanoktice. Lokalna primjena kortikosteroida je uglavnom efikasna u terapiji.

Akutna paronihija se javljaju oko noktiju i brzo se šire. Grickanje i cepkanje noktiju, zanoktice, manikir ili druge fizičke traume mogu oštetiti kožu oko noktiju. U slučaju akutne paronihije, bakterije Staphilococcus i Enterococcus su uobičajeni uzročnici infekcije.

Hronična paronihija se javlja polako na prstima ruku i nogu. Obično traje nekoliko sedmica i često se vraća. Obično ga uzrokuje nekoliko infektivnih agensa, obično gljivica Candida i bakterije. Oni koji stalno rade u vodi, imaju veću vjerovatnoću da razviju ovo stanje. Mokra koža uzrokuje da se prirodna barijera zanoktice naruši na duži vremenski period. Kao rezultat, gljivica i bakterije mogu rasti i zaraziti kožu.

Tamne linije ispod noktiju

Melanonihija (Mladeži nokta, tumori nokta ili maligni melanom nokta) je promjena boje noktiju uzrokovana pigmentom melaninom. Različiti uzroci mogu doprinijeti ovom stanju, kao što su karcinom kože, infekcija ili povreda.

Obično ih uzrokuju traume noktiju ili gljivične infekcije. Infekcije sluznice srca ih takođe mogu izazvati, kao i psorijaza, ili čak melanom. Ispod noktiju na rukama ili nogama manifestuju se kao mala područja krvarenja (hemoragije).

Krvarenja ispod noktiju se pojavljuju kao tanke, crvenkasto-braon linije. Pravac rasta noktiju je pravac u kome se linije rasprostiru. Infekcija srčanih zalistaka (endokarditis) može prouzrokovati ovu vrstu krvarenja. Vaskulitis (oticanje krvnih sudova) ili mikroembolije (sićušni ugrušci koji oštećuju male kapilare) takodje ih mogu prouzrokovati.

Crne ili smeđe linije koje idu od dna do vrha nokta mogu biti melanom. Ponekad se pojavljuje kao tamna mrlja. Prisustvo cijanoze nije simptom svih bolesti srca ili pluća. To što nema cijanoze može biti umirujuće, ali to ne znači da nema problema sa srcem.

Izgriženi nokti

Povremeno, grickanje noktiju može biti samo stara navika, ali takođe može ukazivati na anksioznost kojoj je potrebno liječenje. Navika grickanja ili čačkanja noktiju takođe je povezana sa opsesivno-kompulzivnim poremjećajem. Trebalo bi da se konsultujete sa svojim ljekarom ako ne možete da prestanete.

Uobičajeno je da ljudi grizu nokte u nekom trenutku svog života, posebno kao djeca. Grickanje noktiju obično počinje u djetinjstvu i povećava se tokom adolescencije. Ova navika nije do kraja jasno ispitana zašto se kod nekoga pojavljuje, ali kada jednom počne, može biti teško kontrolisati je.

Moguće je povrijediti nokat, kožicu i tkivo oko nokta kada grizete nokte. U većini slučajeva, osobe koje grickaju nokte ne izazivaju dugotrajno oštećenje, ali se to nekada ipak može dogoditi. Generalno, grickanje noktiju je kozmetički problem koji ne zahtijeva medicinsku pomoć. Međutim, dugotrajno grickanje noktiju može dovesti do infekcija, problema sa zubima i drugih komplikacija.

Zaključak

Uprkos činjenici da se promjene na noktima javljaju kod mnogih zdravstvenih stanja, one su rijetko i prvi znak pojave nekog zdravstvenog problema. Postoje mnoge abnormalnosti noktiju koje su bezopasne. Ukoliko neko ima bijele nokte, to ne znači automatski da on boluje od hepatitisa. Konsultujte se sa dermatologom ako ste zabrinuti zbog izgleda vaših noktiju.

Vaš ljekar će možda moći da vam pruži riječi utjehe, ili će odlučiti da je potrebna dalja dijagnostika ili konsultacije.

Izvori

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5448267/

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/ss/slideshow-nails-and-health

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/nails-look-weird

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/psoriasis/nail-psoriasis

https://www.mayoclinic.org/healthy-lifestyle/adult-health/multimedia/nails/sls-20076131

https://www.webmd.com/skin-problems-and-treatments/cracked-nails-reasons

https://www.healthline.com/health/why-do-people-bite-their-nails

https://medlineplus.gov/ency/article/003283.htm

https://medlineplus.gov/ency/article/001444.htm

https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/other-bacterial-skin-infections

https://www.healthline.com/health/paronychia

https://www.healthline.com/health/blue-fingernails

https://www.cincinnatichildrens.org/health/c/cyanosis